Agramka

Dnevnici mog života...

Naišla sam na njih prije par dana kada sam nadobudno pretraživala svoje ormare u potrazi za nekim starim pismima koje sam pisala tadašnjoj najboljoj prijateljici! Ogromna kutija na dnu ormara... Izvukla sam svoju prošlost. Prvi se rodio još davne '96. kada sam imala 15 godina. Od tada, svaki slijedeći dan pisala sam svoj dnevnik... Zato ih ima toliko, teka u toj kutiji mali milion! Šalim se, ali ima ih puno! Zadnji upis datira 10.11.2005. što bi značilo u tim je dnevnicima skoro 10 godina moga života!

Na polovici 2005. godine već sam se rodila ovdje na MojBlogu kao Dora i nakon par mjeseci paralelnog pisanja dnevnika i bloga... dnevnik sam nekako ostavila. Šteta, nedostaje mi to pisanje, papir i kemijska olovka. Bavim se mišlju da opet krenem pisati u tekicu dnevnik... ali da nastavim i sa blogom! Sada, u 30-oj kada čitam te stare dnevnike (a imam vremena jer sam doma bolesna od petka) izazivaju smijeh na te stare ljubavi, simpatije i moje balave probleme! :)

Lijepo se prisjetiti, jer kakav god moj život bio, meni je bio lijep! Ne uvijek ali nitko nije savršen, a niti njegov život!

Neću nadaleko i naširoko raspravljati o EU jer mi se to ne da a i vjerujem da je ljudima već puna kapa takvih tekstova. Ja ću se ovom prilikom pozabaviti ljudima koji silom i glavom kroz zid žele u EU.

Već se dade naslutiti da sam ja osobno protiv ulaska Hrvatske u EU... Ne mogu a da ne primjetim kako kampanja za ulazak u EU lići na konstantno ispiranje mozga a da se tom kampanjom nije reklo ništa bitno. Riječi su im zlatne pune mogućnosti za Hrvatsku kada uđe u EU ali ne spominju ni jednu manu (a znamo da ih ima napretek). Fotelje za naše mile i nemile ministre koji će sjediti u društvu europajaca su se već podjelile! Tim ljudima je bitno ući u EU kako bi još više napunili svoje džepove a jadan narod će sve to plaćati! Svi oni entuzijasti s kojekakvim projektima i sanjivim idejama užurbano rade na svojim elaboratima ne bi li dobili što više EU poticaja! A NIKOME SE NIŠTA NE RADI! Nitko ne bi radio ništa... ako mislite da je rad dobiti EU poticaj onda ste žmukler! NERADNIK! Kada bi ljudi actually nešto radili ova bi se država izvukla iz govana bez EU!

Najlakše je u p***u m******u kukat i plakat kako nema posla a svi bi DIREKTORSKE PLAĆE! Lijene mrcine! Govna... "Jooooooj, ja imam fakultet, ja imam višu... pa oću u struci radit valjda...!"  Je** vam pas... pa šta? Ja imam 4 diplome pa otkad sam sve to svoje završila radim za manje nego što večina Vas govna potrošite za jedan izlazak! Ali radim, mamu vam... I sad bi vi htjeli da uđete u EU a da vam građani poput mene otplaćuju vaša sranja??? Prva plaća mi je 2001. g. za 8-satno radno vrijeme bila 1000 kn... toliko si govna potroše na sponzoruše u jednoj večeri! E nećeš ako se mene pita! I rečenica za kraj poante...

Godišnje članstvo u EU jednu državu košta 4 MILIJARDE EURA! Jeste li vi hebeno normalni!?

Oni koji žele naštetiti drugima, štete samo sebi!

So true! Sjetih se masu situacija kada su mi htjeli naštetiti no ne samo da nisu uspjeli nego je ta situacija naštetila njima. Zašto? Zato jer ja kada mi netko želi naštetiti a otkrijem ga, taj se seli u moju ignore zonu koja je ladica onih koje više ne želim vidjeti u svom životu! Nabacim svoj smajlić br. 16 i okrenem leđa te krenem naprijed! Moj je život vrlo jednostavan, našteti mi jednom ili napravi mi nešto nažao taj tren si za mene prošlost! Bio ti moj najbolji prijatelj ili ne... vrlo jednostavno odjebem ljude iz svog života jer razmišljam funkcionalno, na ovome svijetu ima 7 milijardi ljudi!

Nemam vremena niti želje ispravljati tuđe krive drine, objašnjavati nekome nešto je sizifov posao, a pogotovo promjeniti nešto kod čovjeka uzaludno... Pošto mi se gadi današnje društvo, njegove sve bahatosti i gaženje preko ljudi... namjerno se izoliram od većine ljudi! Apsolutno samo moj izbor. Želim sačuvati svoj mozak zdravim... a ne ga poglupiti.

Svi ljudi u mom životu znaju što od mene mogu očekivati, no ljudi svijesno žele pokušati od mene napraviti budalu! Pa ako znaš kakva će ti biti sudbina nakon sranja koje mi izvedeš... nije mi jasno onda zašto i počinješ?

Odmahujem lagano Staroj godini dok me vlak s stanice vozi u Novu! Još samo malo, odradim ostatak u firmi što trebam, pozdravim se s "svojim" klincima (kažem svojim jer su to klinci koji dolaze u našu igraonicu) i krenem s dragim dočekati Novu 2012!

Od Nove ništa ne očekujem, samo se nadam. Pa se tako nadam da će poslovanje ići u 2012. bolje makar najavljuju da će Nova biti još gora od stare! Nadam se da će mom dragom u Novoj biti bolje a ne da ga moram gledati kako se previja od bolova. Nadam se da će nam Nova godina donijeti više sreće, ljubavi i zdravlja... Nadam se uskoro da ćemo početi raditi malo više za naš zajednički život! Nadam se da ću i ja uskoro primiti nešto slatko, malo bebasto za ručicu! Nadam se da ću s slijedećim kolegom imati više sreće negoli s prošlim!

Nadam se da će i Mojblog.hr u Novoj godini još rasti i biti bolji, a mi svi unutra povezaniji! Nadam se da će Nova svim blogerima i blogericama donijeti sve ono što si sami žele!

Imamo peseka!

Imamo novog peseka... U veljači slijedeće godine biti će tri godine kako smo morali uspavati našeg aljaškog malamuta (Dingo RIP). Što mi taj pas nedostaje... Ulovim se ponekad u usporedbama, što ne bih smjela raditi jer svaki od njih dvoje je pas za sebe. Dingo je bio predivne naravi, dobar i nježan, privržen... Samson je pametan, brzo uči, hiperaktivan je ali ne sluša, dobar je i užasno nam se veseli! Stigao je u moju obitelj s mjesec i pol što je punooo prije negoli je smio se od majke odvojiti. Od buraza frend ga više nije želio imati pa je braco dofurao to malo klupko doma! Sve kao, to je njegov pas, on je odgovoran, on će se brinuti za njega, on će se ujutro dizati...

Hahaha! Blago onome tko je u to povjerovao, njegovo je kraljevstvo nebesko! Mama i ja se brinemo o malome, ja ga hranim, kupam a mama se ujutro diže i vodi ga van! Moj neodgovorni brat je samo naveden kao vlasnik! Njega skoro pa i nema doma! Da... Samson ima vlastitu stranicu na facebook-u! I svako malo mu pod nos guram fotoaparat tako da se već lagano pretvorio u model! On je mješanac, iskreno... ni veterinar nije uspio prepoznati čiji mješanac! Mislimo da je mješanac nekog terijera... al zapravo samo nagađamo! I tapkamo u mraku... već sada je veći od svoje majke (znači da je otac veći pas), dugodlak je i čupav a šape su mu velike... tako da pretpostavljamo da će još rasti! Trenutno razmišljam da mu otvorim blog, ako može Rex može i Samson! Za sada vam šalje samo pozdrave preko mene! :)