Agramka

Kolega glumi povrijeđenog i uvrijeđenog u svojoj bahatosti... Našla sam mu jučer na stolu papir na kojem on svaki dan piše kada ja odlazim s posla a kada on. Ja sam mu na to odgovorila pismom:

"Dragi kolega,

Kada ćeš brinuti za firmu koliko ja brinem,

kada ćeš imati odgovornosti koje imam ja,

kada ćeš raditi koliko radim ja,

kada ćeš raditi i svoj i moj posao kao što već jaaaaako dugo radim ja...

Onda mi možeš kontrolirati sate.

Sada si s ovim svojim papirom možeš samo guzicu obrisati!"

Danas od jutra je počeo dan ne pozdravljanjem, ignoriranjem igrajući se na katu firme i očitim izbjegavanjem...! Zato sam mu rekla da od sutra počinje novi režim rada (on će se javljati na telefon svaki put kad zazvoni, on će posluživati svaku mušteriju koja uđe i čistit će cijelu firmu), tj. radit će sve ono što sam mjesecima radila ja. Isto tako sam mu rekla da on može to i odbiti, ali u protivnom tada ja odlazim i u firmi se više ne pojavljujem jer svoj posao mogu i od doma raditi.

... comes back around!

To ti je kao kada baciš bumerang... ne moram ti reći u koji dio tijela ti se vrati!

Od sutra postajem ono što nisam htjela postati, a to je bezobrazna prema svom kolegi! Od sutra će napokon početi raditi da se sve praši, od sutra će za promjenu raditi i svoj i moj posao! Već 10. mjeseci prstom nije mrdnuo za firmu a ja sam cijelo vrijeme radila i svoj i njegov posao. Sada se kolo sreće okreće pa će iskusiti kako je raditi duplo. Nakon 10. mjeseci ne fermanja, nerada i zajebancije spremna sam prijetiti! A sada će naučiti lekciju koja glasi: "Svaka akcija ima svoju reakciju!"

A mogla sam ti biti sjajna kolegica...

Stižu mi dva omražena doba godine... ne volim hladno, mokro, bljuzgavo. Onda se osjećam nikako. Ma koliko bila zaljubljena... ma i da me on grije i grli, opet ne volim nikako ovo hladno doba godine. Em što sam ljetni tip, em što sam zimogrozna, em što mi je već i 15 C stupnjeva hladnoooo...

Prošli tjedan sam zadnji put ove godine obišla Zoo vrt, posvetila se 4-satnom fotografiranju, obišla sam ga toliko puta da sam se u brojanju izgubila. Ono što najviše volim je Zoo baby boom! Mladunci na sve strane... Trapava sam i pakljava, stalno se popikavam i ispada mi sve iz ruku. Mislim da totalno ovo nije moje vrijeme... Dizajn mi ne ide kako treba. Web stranica kasni a ne smije...

Fali mi veselja, pozitive što inaće dolazi s suncem i toplim vremenom! Ono što me drži na životu je pažnja kojom me on obasipa, ljubav koju mi poklanja i sreću koju kod mene izaziva! Zidovi u sobi mi imaju novu boju, baš mi je soba nekako svježa! Unatoč povremenim baksuzima zadovoljna sam svojim životom.

Ono što me jedino muči su snovi. Tako su nekako zmrdani... rekla bih!