Agramka

Osmijeh ništa ne košta,a djeluje čudesno.

Obogaćuje onoga kome je namjenjen,a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja.

Nitko nije tako bogat,niti tako siromašan,da si ga nebi mogao priuštiti.

S njime svatko dobiva.

Osmijeh unosi sreću u dom,pozdrav je prijatelju,pomoć pri sklapanju poslova.

Osmijeh je kao odmor za umornoga,putokaz izgubljenom,sunčana zraka za žalosnoga i najbolji lijek protiv ljutnje.

Ne može ga se kupiti,posuditi ili ukrasti,jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja!

Stigla nam je prava zubata teta zima! Osjetim ju svako jutro koliko god se toplo obukla...na ušima,na obrazu...ispucanim usnama kojima ni labelo ne pomaže! Danas me cura s kojom radim totalno i na kratko povukla na onu drugu stranu...he he! Stigavši ujutro prije 7 pred firmu bacile smo međusobno grudanje,smijeh je odjekivao...! A zatim smo to ponovile kad smo išle oko 17 doma,vani smo se grudale,vriskovi su izvukli i dečke van na rat grudama! Sami su ga htjeli,a onda su izgubili! Našopale smo ih da im je valjda prisjelo...Danas mi je nešto bio gnjusan i tužan dan...iako smo Kristina (cura s kojom radim) i ja imale komediju i smijeh gotovo čitav dan! Ona je malo puknuta,pa me svojim doskočicama malo pomalo vadila iz depresije uzrokovane ovom zimom i pahuljama. Nema pojma koliko dobra je napravila ovako me nasmijavajući! Čim pogledam kroz prozor sjetim se prošle zime,zatvora od kojih 4 mjeseca doma zbog bolesti...sjetim se kako sam doma u dosadi gledala te pahuljice kroz prozor isčekivajući svoju najdražu bivšu ljubav...sjetim se kako nije imao nimalo osjećaja niti namjere da mi razveseli dan. Sad napokon znam i zašto,i koliko god ja pričala da me ne dira,ponekad zna zaboliti. Sad posebno kad ugledam pahuljice,sad me davi ponekad ta knedla u grlu...ne zbog njega,njega sam preboljela taj tren kad sam shvatila da mu ama baš ništa nisam značila...ali ponekad,samo ponekad se zapitam...da možda pahuljice nisu pale. No zar nije nekako suvišno sad analizirati moj život tada,kada je ispred mene novi... Svakim danom ljudi oko mene mi to dokazuju,smiju se zajedno sa mnom...pomažu! I tako dođem ja danas doma, a onda još malo smijeha! Naime naš anđeo čuvar danas je imao misiju meni pomoći,i stvarno je,koliko je mogao preko telefona...a i ne mogu se požaliti,stvarno me nasmijavao...! Brukala sam se pred njim,ispala sam plavuša...ali to je sve sporedno kada se sve zbroji,kada se zbroje svi smijehovi,sve fore koje je nalazio...kad se zbroji sva njegova pozitiva! HVALA TI!!! I kada sad pogledam sve skupa, koliko god me ova zima uvlaći u neko tužno vrijeme,smijeh me izvlaći! Bila to slućajnost ili ne,nadam se da ću ove zime imati osmijeh na licu! A kada na red dođe klizanje na Velesajmu,gdje mi je granica!!! Zato svima (pa i sebi) preporučam smijeh i puno smijeha! :) A snjegović u dvorištu firme...doći će i on na red!

P.S. Sviđa mi se ona mantra: "Danas je baš lijep dan,danas je baš lijep dan...!!!"

Danas je moja malenkost vidjevši kako je dan prekrasan,sunčan...ravno s posla krenula put Zaprešića k našoj dragoj razmaženoj! Pusa njoj što me lijepo dočekala,ugostila u svom kvartu...i glumila mog vodića!!! Iako je putovanje počelo zapravo malo blesavo i totalno dezorijentirano od mene... Rekla mi je da ju zvrcnem kad budem kod Podsuseda,da ima vremena doć pred mene na terminal u Zaprešiću...no ja tuka sam ju zvrcnula kad sam bila u Gajnicama(ja inače radim blizu Vrapča,valjda sam zato tako totalno luda!!!). Neznam kako sam taj kvart stavila pod Podsused...?! I tako se ja vozim put Zaprešića,kontam si hoću li se izgubiti ili fulati stanicu(moram napomenuti da NIKAD nisam bila u Zaprešiću),na moju radost sve je super završilo! Naša vrckasta blogerica me čekala na terminalu...i onda je počeo tour! Imala je živaca mi sve pokazati,doslovno smo pola Zaprešića prohodale...s obzirom da sam na poslu cijeli dan sjedila ova šetnja mi je dobro došla! Dakle,prvo mi je pokazala kvart,nove zgrade koje se grade,u kanadskom stilu...Čovjeće,ja sam mislila da jedino naši u Zagrebu rade ovakve propuste...naime jedan komplet zgrada ima ljubičastu fasadu,do nje imaju narančastu,a one preko puta sivu... Bože siđi i vidi ovu ljudsku glupost! Nakon toga odlučila mi je pokazati stadion taman pred utakmicu Inter - Rijeka,sve puno murjaka! Zatim smo potegnule do Novih Dvora,zaista ruševan i zapušten dvorac,lijep ali nažalost se nitko nema namjeru pobrinuti za njega. Pokazala mi je i kapelicu pa grobnicu obitelji bana J.Jelačića! Fascinirala me,izrađena kao neki mini srednjevjekovni dvorac...ima i vlastitu terasicu! Na kraju me na cugu odvela na hipodrom,gdje sam između brbljanja i ispijanja svoje vruće čokolade gledala trening jahanja! Ljudi moji,nešto super...! Nisam požalila što sam došla! Kad me otpratila na stanicu već je bio pao mrak,dogovorile smo ponovni susret,ovaj put furam sa sobom i digitalac! Hvala joj što me ovako provela gradićem kojeg još nisam vidjela,stara pusek! I još jedan savjet svima vama koji uskoro možda krećete put Zaprešića...toplo se obucite jer je tamo temperatura 3 - 4 stupnja niža nego u Zagrebu! :) I još nešto...ma sve vas pozdravljam! :D :D

Pozdravljam sve moje znane i neznane blogere,sve one koji me strpljivo čekaju,sve one koji me traže i sve one koji s toliko ljubavi prema umjetnosti šalju svoje radove za NAŠ natječaj - From me to you!!! Pozdrav Seraphimu koji nestrpljivo čeka prve pahulje,pozdrav dragoj Morky koja me uvijek nasmije! Pozdravljam i dragog kolegu Skydivera,primi moje najveće pozdrave! Pusa mojoj Razmaženoj,malom Martinu koji se skriva,te malom crnom vragu i dragom putniku! :D :D Falili ste mi,nisam dugo imala internet i sad nadoknađujem vaše postove... VRATILA SAM SE!!!

Na poslu je ok...oporavila sam se od one moje tračerice...i zadala joj udarac! Naime,ništa je nije toliko spustilo kao to što sam se ja s ljudima koje je tračala fenomenalno kliknula,bili smo već dvaput na cugi i rulja je super! I da...nisam joj zaboravila napomenuti kako nam je bilo dobro,baš smo se dobro zabavili i da su oni totalno zabavni! I još jednom sam opravdala onu tezu da je najbolje prosudit ljude svojom glavom a ne preko trača! Nego,rekla sam da ću vam javiti do kada produžujem natječaj...no o tome ću sutra,ovo je ipak malo osobniji post za takvu objavu. Ovih dana me pere taj neizbježan osjećaj outsidera,gledajući po gradu slatke poljupce i zagrljaje,ruke u ruci gdje god mi pogled padne...a onda ga moram skrenuti. Nemojte krivo shvatiti,sama sam odabrala fazu soliranja,sama sam odlučila prekinuti farsu od veze,sama sam odabrala sadašnji osjećaj usamljenika... No fali mi tako nešto. Ali ja poznajem sebe,uletjet sad u nešto samo bi pogoršalo stvari...ipak mi treba neko vrijeme! Nisam usamljena što se tiće ljudi koje upoznajem,prijatelji su uz mene kao što sam i ja uz njih...no fali mi onaj zagrljaj,poseban...koji ti prijatelj ne može pokloniti,jer ti onda više nebi bio prijatelj. I eto,sada kada lije kiša,kada bije vjetar,kad se zima uvlači u svaku poru tijela...

Ljubav je mala ptica i životna varalica,put mladosti,dah radosti. Cvijetić ludi,sreća ljudi,nešto lijepo a sasvim slijepo...

Jednom mi je netko rekao da sam bila pravo osvježenje kad sam se pojavila na blogu...ali da sam se promjenila.Iako bi logično moje pitanje trebalo biti:" Kako sam se to promjenila?" nisam ga postavila. Možda sam željela jednostavno preskočiti to pitanje,možda nije bilo pravo mjesto ni vrijeme,možda sam željela sebi dopustiti pronalazak tog odgovora...a možda na njega nisam bila spremna.

Gledajući Joe Blacka ponovno sam pronašla svoj već potisnuti san. Dok sam bila dijete maštala sam o muškarcu koji će me nasmijavati,isplesti mi krunu od tratinčica i ležati pokraj mene usred poljskog cvijeća. Kako sam odrastala tako sam osjećajima nadograđivala svoja maštanja. Uza sve ostalo željela sam nekoga tko će pri mojem poljupcu zadrhtati cijelim tijelom, tko će unatoč svoj svojoj sramežljivosti i nesigurnosti učiniti taj prvi,gotovo nemogući korak,nekoga čije ću srce moći slušati naslonjene glave... Jeste li ikada pokušali usnama dotaknuti usne voljene osobe? Ne poljupcem,ne jezikom... Čisto usnama,samo onih nekoliko sekundi. Kada sam povrijeđena osjećaji naviru,ovakvi ili onakvi. No najvažnije je to da ono što vidiš i ono što čitaš...to i dobiješ. Takva sam,iznutra i izvana. Zato vidiš prijatelju, ništa nije stalno. Kao što rekoh,ovo sam ja. Nemam se razloga mjenjati,samo na površinu pustiti nešto novo,neznano. Ne možeš zaista nekoga upoznati preko teksta on ti može samo neke stvari otkriti,no dopusti sebi trunku vremena zaista nekoga upoznati.

A što se tiće ovog pitanja s početka ove priče," Kako sam se to promjenila?"... vjeruj mi,nisam došla do odgovora. Pa ću te lijepo prijatelju drugi puta pitati! 

...neka ostanu samo naše!

Kao što ste uspijeli vidjeti Seraphim se vještinom najvišeg reda anđela uspio izvući od pisanja,Morky si nije htjela pokvariti stil bloga,pa su u duhu moje najmlađe malenkosti posao odlučili prebaciti na mene!

Za početak,Morky hvala za mjesto sastanka,mada mi je bilo čudno,ali prokužila si zašto! Dakle,ja stižem na dogovoreno mjesto malo prerano...i dok čekam pokušavam zamisliti kako izgledaju,hoću li ih skužiti... Uskoro stiže Morky s ogromnim osmjehom na licu,nadasve vesela osoba crne kose! Iza nje eto i Seraphima,miran kao da nije on iz ovog filma...no to traje samo dok se ne sjednemo! Naručujemo,sjedamo a onda kreće priča! Seraphim je na svom blogu malo skroman,nije htio reći da smo doslovce pucali od smijeha! A bome se i on otkačio...vidiš da smo ti dale riječ! Dok smo Morky i ja brbljale o medijima, televiziji...Seraph,kao dijete pogledavao jednu pa drugu,tu i tamo zakolutao očima...i značajno spustio naočale!!! Bilo nam je tako dobro,našli smo se iza 20 sati i bez pretjerivanja,bili smo do iza 01h! Moramo to ponoviti...! Bilo je edukativno i zabavno...dugo se nisam tako nasmijala! Nadam se da je i njima bilo super... A evo i odgovora Seraphimu...oni koji ne piju kavu piju čaj! I za kraj,Morky pao ti je kamen sa srca i...ubio lava! Seraphime,navrati tu i tamo do mene,nisi dugo... Pozdrav svim blogerima i blogericama! KISS!!!

Hello people! Pozdravljam vas iz grada jer mi doma internet šteka pa se nemojte čuditi što me nema! Radovi stižu,moram vas pohvaliti za kreativnost...samo tako nastavite! Danas proširujem svoje horizonte... Morky,Seraphim i moja malenkost danas ćemo prvi puta priču preseliti oči u oči! Ljudi,jedva čekam da vas upoznam! Dijete drago,mi ne grizemo i bez brige dat ćemo i tebi riječ! Ima još nešto,jedna odluka u moru drugih... Od sutra počinjem trčati,to više ovako ne ide. Shvatila sam da me ipak malo previše ima, ipak na mojih 160 cm 57 kg je ipak malo pretjerano. I citirat ću jednog vječnog sanjara u vezi kilograma kada ću sada reći:" Rukavica je bačena,ovo je rat!!!" :D Ovim putem bi željela reći da nikad nisam bila na dijeti,niti ću sada otići na dijetu jer ne vjerujem u nju! Tako da ću pokušati pretrčati ovaj grad,naravno svaki dan malo. Imate li kakvih ideja gdje je najbolje trčati...javite mi! Za kraj,Martin me neki dan pitao dali mogu admini sudjelovati u natječaju...ja odgovaram - MORAJU! Pa ljudi,vi ste primjer...svi! Kiss svima! :D