Agramka

Sigurno ste čuli za Muze, ali tko su one? Evo što su vjerovali stari Grci.Kad su savladali Titane, nebesnici su zamolili Zeusa da ne zaboravi stvoriti bića koja će moći pjevačkim umijećem ovjekovječiti uspomenu na taj slavni čin. Uslišavši molbu, Zeus je s Mnemosinom (Uspomenom) imao devet Muza koje znaju pjevati prošlost, sadašnjost i budućnost uz pratnju boga Apolona na kitari, te svojim pjesmama razigrati srca nebesnika okupljenih u palači njihova oca Zeusa na Olimpu. Po prirodi Muze su pjevajuća božanstva koja su se u starije doba javljale samo u zboru, a u kasnije doba dobile su osobne funkcije kao predstojnice neke od grana znanosti i umjetnosti. Muze su: Klio, povijesti; Kaliopa, epske poezije; Euterpa, lirske poezije; Erata, ljubavne poezije; Melpomena, tragedije; Talija, komedije; Terpsihora, plesa; Polihimnija, himni; Uranija, astronomije.

Vjerovalo se da nadahnjuju sve umjetnike, posebno pjesnike, filozofe i muzičare!.
Muze su obitavale u cijeloj Grčkoj, ali najviše u područjima uz izvore i proljetno cvijeće! Područje Boeotia, blizu Helicona, ostalo je najdraže mjesto obitavanja muza… nego bilo gdje drugdje! Tamo postoje dva izvora koja su im sveta, Aganippe i Hippocrene!
Muze su sjedile blizu Zeusovog trona, i pjevale o njegovoj moći i veličini, te slavnim djelima velikih heroja!

Zašto sam odlučila s vama podjeliti misao o ovim božanstvima koje nadahnjuju…! Jer pjesnici ponekad trebaju inspiracije, trebaju se vratiti jači nego ikada, trebaju nekoga tko ih razumije… i nadahnjuje! Trebaju znati da nisu umrli, da se nisu izgubili u svojim riječima, svojim bespučima mašte… i osjećaja! Te najviše… da uvijek postoji netko tko ih „vidi“ i „osjeća“!

So clap, so clap... Rock this party, dance everybody!

Bas u glavi, crvene oči... u subotu svojim stalnim zijevanjem kvarim društvo, no sve je to neispavanost! Glava mi je kao balon, samo čekam kad će po defaultu eksplodirati! Iako ova mala djevojčica pada od umora, gazim nesigurno a u glavi uteg i sve više mi sljepoočnice iskaču i vrište... Odlazak na tu cugu je bilo nešto najbolje ovoga tjedna! Svijet će pričekati... iliti World, hold on! U subotu me moj blog braco nasmijavao do suza, uz dozu prepucavanja, pa doza zajebancije...! I tako na cugi se našlo dvoje koje ima glavobolje, dvoje koji jedva gledaju od umora... dvoje koji pucaju od smijeha! Fizički sam doslovno pregažena, ljudi moji, nekadašnja partijanerica nema snage za briju u discu do 5 ujutro kao što je to nekada bilo! Ovaj posao mi doslovno isisuje snagu i dušu! Dođe mi da počnem vrištati, da iz petnih žila vrištim... ali imam još toliko snage da se borim i ne dopustim da se zakopam na jednom radnom mjestu! Jer ostanem li u ovoj firmi I can kiss goodbye my life! Jer čitav život ću raditi za mizeriju, neću nikada dobiti povišicu a kamoli ikakve beneficije! Thank you, but no thank you! I u svoj toj negativnosti sretna sam što imam njega, mog blog bracu koji me ponekad toliko nasmije da zaboravim da postoji išta drugo osim zvonkog zvuka smijeha! I to mi daje još ono malo snage da nastavim dalje...! I tako, u bircu sjedimo, pijuckamo... nisam ni primjetila da su glazbu stišali! I inače ne volim buku kad s nekim želim razgovarati, a s njim mogu razgovarati o bilo čemu! I zato se nikada ne bojim upoznati nekog novog...!

Zatim, jučer me fascinirala ideja mog prijatelja... toliko maštovita, toliko ambiciozna… umjetnička! Samo ti znaš na što mislim… U njegovoj glavi već pomalo raste jedan stari svijet a novi ljudi! Hm… voljela bih vidjeti neke njegove umjetničke ideje, kad bi mi barem dopustio…taj mali ulazak u njegov svijet mašte! On ima osjećaj za detalje… sitnice, istraživanje…! Voljela bih vidjeti njegovo stvaralaštvo, njegove snove…taj njegov dio života! Jer vjerujem da time može postići sve u životu, pa i više! I vjerujem u njega… i njegovu maštu! Kad trenutno neznam što sa svojom…

The time has come for me to change something... Nisam više mogla ovako, gušilo je! Uvijek sam iskrena, kako prema drugima tako i prema sebi...! Mučila sam se, i jednostavno sam morala izbaciti van sve riječi jer drugačije nije ni moglo! I drago mi je što je još na ovome svijetu normalnih ljudi koji mogu prihvatiti iskrenost... ma kakva ona bila! Osjećam olakšanje... znam da sad boli,ali boljelo bi još i više da sam šutjela! A to nisam mogla dopustiti... Moj se život ne temelji na laži, ja lagati neznam (barem ne što se velikih, važnih stvari tiće). Male laži su donekle dopuštene... kako reći frendici da bi joj dobro stajala druga majica a ne da je debela... Ja smatram da nema neke svrhe lagati...! I zato sam jučer bila potpuno iskrena, kad drugačije nije išlo...! A zaista nije išlo…! Pokušavala sam biti obzirna, da ne povrijedim… jer ja najbolje znam kako to izgleda! Zaista mi je žao… no sada zaista svatko mora svojim putem! Maybe loneliness isn't so bad… If you learn something from it! Sve najbolje želim drugoj strani… nove prijatelje, novo sve… kada nije moglo drugačije! Samo nema zamjerki…! Hvala ti na svemu… sretno!