Agramka

Trenutno mi baš i nije dobro doba godine. Iskreno, malo me pere... jako. Zašto? Malo sam podjeljena mišljenja, ali čini mi se da mi je dosta ovakvog života. Svjesna da sam si ga sama skuhala govorim sama sebi da moram mjesta napraviti za promjenu.

Mjena stalna ipak nije... mamu ti tvoju. Našla sam stare anđeoske kartice neki dan... bah. Dao mi ih je bivši šef iz zadnje firme iz koje sam izlazila. Nisam mu imala srca reć da mi se fraze gade... Zato mi je poklonio diplomicu iz zajebancije i izmamio mi osmijeh! I dan danas ju čuvam, ponekad je pogledam i bolje je. Gledam svoju dugu kosu kako visi niz vrat preko grudiju... dosta je duga. Baš poput popisa mojih problema... Dosta mi je, uskoro će moja kosa glumiti probleme pa ću nemilosrdno pod škare! Dječačka zurka s dužinom od par centimetara sasvim će mi odlično odgovarati!

04:15 a ja ne mogu spavati?! Bilo bi razumljivo da imam šta konstruktivno raditi... ali ovo sranje?! Psujem u zadnje vrijeme previše, svadljivo sam raspoložena i obično se onda sjetim svih onih ljudi kojima sam TREBALA odvalit dvije - tri zidarske, onako pošteno! Ali ne, ja sam glumila naivnu glupaču umjesto da ih naučim da sam u prošlom životu bila boksački šampion, đubrad smrdljiva. Dao Bog da vam djeca unatraške hodala!!!

Kada se dugo ne ispušeš, nakupi ti se! Malo sam ipak predugo bez posla... Svaki dan sebi govorim... "Sad će, krenut će... mora!" Svaki dan sve sam više nervoznija.

Jedino me moj anđeo smješko na životu normalnom drži! Neznam što bih bez njega... volim ga previše! Barem imam njega ako ništa drugo... Ogromna mi je podrška, voli me jako i tu je za mene svake milisekunde. Što iskreno ne mogu reći za druge... Prijatelji? Srećice najdraže, imam ih par! A kada kažem par... onda zaista i mislim na toliko! Ne brinem... ne još! Jaka sam ja... većinu vremena. Onda mi se dogodi crna rupa i tada bi vrištala i ridala iz svih snaga... Tada zaustavljam i ne želim plakati, jer ja sam ipak lavica. Rijetko plaćem, u suzama ne vidim svrhu... neće one rješiti moje probleme. Ali je tada lakše. Moj anđeo smješko ne voli da plaćem... on ne može gledati moje suze.

Uskoro će Božić... a ja se pitam što da mu se veselim?! Nemam baš veselja, nemam ni novca. Nije u novcu sve, ali ako želiš s nećime nekoga razveselit onda ti treba novac. Pa i da sam napraviš poklon opet ti treba novac... i tako jebeno u krug. Meni moj anđeo smješko kupi skupi fotić a ja nemam što njemu kupiti... Rijetko kad mogu priuštiti da mu kupim nešto, i to je obično ono što mu treba. Bar to ako ništa drugo... Nije on takav, ne voli on novac previše, ali se ja onda usrano osjećam kada ne mogu uzvratiti poklonom. On zna da ionako moju ljubav ima zauvijek.

Pogledam tada prsten na lijevoj ruci, grli već isti prst tri godine i nešto mjeseci... i znam da nisam pogriješila.