Agramka

Moj život se sastoji od sitnica koje me usrećuju i malih detalja koji su posebni! Volim pisati,pisati pjesme,volim pjevati,volim i plesati...jako,jako puno! Volim darivati drage osobe poklonima koje sama izradim,onim s predznakom srca i osmjeha! Jako sam romantična,ali i dosta osjetljiva...vrlo lako me se povrijediti može! A opet u nekim stvarima,malim sitnicama činim se jača nego ikada! Volim plišane igračkice,ponekad sam kao malo dijete...samo ih skupljam! Moj krevet ne može više podnijeti težinu i množinu tih malenih plišanih slatkica! Volim peći kolače,volim slatko...volim čokoladu,najviše onu vruću s šlagom! Yummy!!! Volim umjetnost,volim svijet mašte...jer tamo sam stjecajem okolnosti gotovo uvijek! Volim ljude,volim razgovarati,pogotovo ako je to razgovor kojim se dosta pametnoga i zreloga može reći ( zato i znam toliko visiti s vama na telefonu)! Volim učiti,od ljudi,od svijeta...ali najviše od pogleda! Volim spontanost,hrabrost...rizik! Iako se možda nekima od vas činim zbunjeno i splašeno,ja zapravo volim akciju! Pa kada nešto zamislim kroz trnje gazim da to ostvarim! Najviše volim inspiraciju,kako poeziju tako i fotografiju! Najsretnija sam kada nešto tim putem uspijem izraziti! Volim one sitne bliskosti kojima dokazuješ da ti je do nekoga stalo i da ti je drag,bio on prijatelj,rodbina ili ljubav tvog života! Volim davati,ono materijalno ali i emocionalno, tj. sebe...druga je stvar što često završim s nožem u leđima. Ponekad zastanem i osluškujem,dadem si vremena da otkrijem sve što vidim,čujem i dodirujem! I trudim se otvoriti oči i uši za ono drugačije... Volim poslati pizzu u obliku srca nekome u firmu za gablec (been there,done that!),nije bitno što se to ne cijeni.

Volim izraditi album za slike od kartona i ljepenki,izrezati i obući ga u traper,pomalo hippi,zar ne?! Nije bitno što završi u smeću... Ja ne gubim vjeru...u ljude,događaje,osjećaje... Volim kad mi netko na poslu donese sok vidjevši da sam mrtva i užurbana od posla,kad mi pokaže da i na mene netko misli! Volim kada sjedim nasuprot nekoga i gledam u osmjeh,jer taj osmjeh odaje osobu veselu,baš poput mene! Volim ljeto,sunce...ali najviše volim zalazak! Volim zalazak jer mi se sviđa igra boja,topline...ali volim zalazak jer s njim kreće moj omiljeni dio dana...noć! Volim noći mog prijatelja punog mjeseca,volim tajanstvenost...pogađate,noćna sam ptičica! Volim dubinu noćnog pogleda...! Volim kada vidim da mi je mail prepun smajlića,kissića i zagrljaja! Volim kada i mene netko VIDI! Volim kada iznenadim ljude,kada nisu očekivali tako nešto iza ugla... Didn't see it comin'! Znate što još,volim kada pomognem jer ja najbolje znam da nam svima to treba... Volim sitnice,one koje život čine ljepšim, sretnijim...boljim!

"Livin' my life again,livin' my life again... Sweept away by the wind of change,take your time to rearange!!!"

Za početak,jedan mali smile :-)!!!

Danas sam iza posla s kolegicom s posla (mojom Kristinom),ruku pod ruku krenula putem utabanim...u predbožićni shopping! I to je ono što mi je toliko nedostajalo još od prošle godine... Nekako smo svi u ove dane posebno raznježeni,priznajte! S Djedovom kapicom na glavi,veselo poskakujući obišle smo Bogovićevu, raspametile se u Martimexu...tako su muški parfemi mraaaaaak!!! Uvijek su mi muški bili draži od ženskih parfema...posebno kad ga osjetiš na vratu onog voljenog...

"Now I pray on my knees and I look at the stars,that you would be here laying down in my arms. I pray on my knees,for you!"

Da nastavim... Dakle,namjera je uza sve ostalo...prvo na listi LAMPICE! Male,velike...po 100,200,500 komada! Ipak malo previše... Čestitke,kuglice i ukrasi za bor! Nismo znale kamo pogledati! Sve svjetluca,kao svaka zvijezdica u Božićnoj noći! Sjetih se da ove Božićne noći očekujem posebnog gosta...!

Trebam li reći više... Nego,potrudih se da obiđem grad u potrazi za poklonima za svoju dragu familiju... Mama: tebi knjiga,jer si toliko luda za njima...gutaš ih nemilosrdno,redom! Tata: e ti si enigma...ma ne zvala se ja tvoja mala curica ako ne nađem nešto! Filipe: malom nogometašu i nogometnom freaku,dolazi dres tvog naj kluba! Mislave: Mišek moj,ona majica System of a down je tvoja! A sada...bacam se na pravljenje kolača!!! Rafaello kuglice is my special secret!!! Namjeravam se raspametiti...ja sam jedna od onih koja voli slatko a ne fermam dijete...bez obzira na nekoliko kila previše! A vama...dragi moji blogeri i blogerice,svima vama stiže za par dana posebno iznenađenje!!! Pusa svima! :D

Danas mi je strka...i zbrka! Kako u nogama tako i u glavi...pomalo! Od samog jutra (čitaj: od 6h ujutro) trčim,prvo jer sam zaspala i ništa mi nije kako treba. Zatim pobjegne mi bus i u tom trenu odustajem od daljnjeg živciranja...zovem kolegicu Kristinu,pa ju čekam na Črnomercu,skupa ćemo lakše! Zatim,naša draga šefica hoće ovo da bude gotovo,pa ono...pa nešto treće! I opet trčim,na nogama sam cijeli dan... Nice,imat ću otećene noge i vidljive vene prije tridesete,e to će biti sexy!!! Zatim s posla odlazim u 14h (ranije,yes!!!) da bi trčala na drugi kraj grada,na Ravnice,mom dragom zubaru... za kojeg sam btw. rekla da izgleda kao serijski ubojica! I opet onaj poznati grozan osjećaj... no moram zahvaliti Skydiveru na big podršci!!! Primi big hug! Gospodin zubar odlučuje da mi injekcija ne treba...no kad me piknuo u živac bome sam vidjela sve zvijezde! Nokti zabijeni u stolac...stari strah opet je tu! Dolazim doma, onako gladna i iscrpljena,sjedam za ručak...napokon! A zatim tuširanac na brzinu jer nakon toga pravac se naći s putnikom! Dakle,pošto meni komp štrajka i smrzava se pa ne mogu nikako poslati fotke iz Papilona našim urednicima,molim njega da ih on pošalje! Nije bitno,doći ću na dogovoreno mjesto i vrijeme,dati mu fotić i USB... kako je lijepo za promjenu kad ti pomogne onaj kojeg moliš za pomoć! Putniče,hvala ti! Dužnik sam ti! No nisam za čudo gotova s trčanjem... Odmah jurim dalje jer s svojom family idem na Božićni koncert! Tiha noć,Glory,glory...nešto prekrasno,i malo za opuštanje...napokon! Kao šećer na kraju dana...večera! Nemojte se čuditi što je sve ovo zbrda zdola,takav mi je čitav dan,stvarno se tako i osjećam! No ne kukam,bio je divan dan! Na poslu grč i knedla u grlu...najradije bi puknula! Moj kolega...onaj isti kojem smo kupile šibe i mali poklon za Nikolu,sad ne razgovara sa mnom... frajer od 26 godina se duri i ponaša poput 15 godišnjaka! Samo zato što ne radim i ne ponašam se kako on želi,jer ga ne zovem svaki dan a znamo se ni mjesec dana...samo zato što nije centar svijeta! I naživcirala bi se danas da me moja Kristina nije primirila i rekla nešto što me vratilo nazad,na dobru staru Doru: " Malena,uvijek će takvi postajat,no tko će dobiti bitku,slabiji ili jači?!" Sve mi je rekla... I od onda do sada sve je nestalo...nema više nerviranja! Sada dok pišem vidim da je današnji dan imao svojevrsnu vagu...koliko toga lošeg se dogodilo,bilo je toliko i dobrog,te lijepog...i to je ta ravnoteža! Čula sam prekrasne glasove,dobila pomoć koju sam trebala i za koju ću znati uzvratiti! I sada,na kraju dana ulazak u svijet snova bit će nešto što je posebno a ne još jedna rutina koju olako vidim! " Sanjam da spavam,sanjam da... sanjam!"

Danas je postojao dan kakav mi jako dugo nije bio... Od samog početka,u 6h ujutro kada me zaustavila frendica koja je vlasnica dućana na uglu moje ulice! Pozvala me unutra a ja taman krenula na posao... Da bi mi u ruku tutnula iz automata vruću čokoladu,moju najdražu! Tako me grijala na putu do tramvaja...bila sam joj zahvalna!

Stižem na posao,danas opet komedija,čitav dan pucam od smijeha,zajedno s mojom Kristinom,opičenom koleginicom!!! Nitko nas nije mogao izbaciti iz takta! Olakšavale smo jedna drugoj dan i napor u koji su nas grubo gurnuli. Osim što sam istegnula tetivu ili mišić na ruci pa mi je malo otekla,ali sam i to pregurala... Bog zna da bi ubila za jednu masažu,leđa i ramena su mi u komi... I makar sam užasno neispavana,nisam dala da me tako nešto spriječi za jednim završetkom dana koji je eto slijedio navečer kada sam se našla s jednim dragim prijateljem! Uspjela sam ga odvući na cugu nakon dugo vremena i odmah uočila kako se promijenio! Namjera mi je bila danas ga razveseliti a prema smiješku koji sam spazila uočavam da sam uspjela! :D

Mladi gospodin je isto bio u komi, neispavan ali oran za razgovor...koji je trajao i trajao! On voli pričati,brbljav je kao i ja koja ga i volim slušati! Makar on voli reći da ni u kom slučaju ne upijam ono što on kaže,smatram da ima puno pametnoga za reći! Oboje volimo razgovarati,a razgovor nam je kroz 2 i pol sata protekao po mojem mišljenju prebrzo...ja sam htjela još! Dečko je osoba neutažive želje za avanturama pa mi je tako iznio planove za daljnja putovanja,gledam ga kao drugačijeg od muškaraca koje poznajem...drugačijeg po tome što je umjetnik pa i po tome tajanstven,ali i mali boem! S njim mogu razgovarati o onome što ne mogu s drugima...jer većina njih prolazi kroz život 100 na sat! A on je ipak osoba koja ponekad zastane... I strašno mi je drag... da,da...jesam rekla sam mu!Zna to odavno...on je fizički osoba koja odaje maleno dijete a opet u glavi je zreo,možda malo prezreo za svoje godine. I eto tako,sjedimo danas jedno nasuprot drugoga,uletavamo jedno drugome u riječ...da bi zatim prasnuli u smijeh i pokušavali jedno drugom prepustiti riječ! I strašno su mi smiješne grimase koje ponekad isfura da moram puknut,smijalica! I na kraju mi je kompa obećao da se čujemo i vidimo uskoro! Da nastavimo priču...treba za to vremena...i puno kava u gradu!! :D

Da sam željela ovakav dan,mislim da bi me zaobišao...nije moglo biti bolje...čitav dan,od početka do kraja!

Danas sam otišla s razmaženom put Papilona,na večer smijeha naših blogera s MojBlog.co.yu stranice! Došle smo i naši blogeri i jedna blogerica,naša Liby...dočekali su nas raširenih ruku!!! Upoznale smo mladog gospodina po imenu Sokre...Martina već na veliko poznajemo!!! A kad su shvatili da sam uzela svoj digitalac, postavili su me za dežurnog fotića...sve fotografije ćete vidjeti na galeriji nakon što ja fotke pošaljem a mladi gospodin Sokre svaku posebno obradi...zna se!!! Kada su počeli već sam vidjela da će mi večer proteći u smijehu i zabavi! Nije mi bilo žao što sam došla... Pive su se redale kao što ćete vidjeti,pjevalo se glasno i strasno , pljeskalo i smijalo!!! Što je sve naš gost radio,svirao frule nosnicama...! Šteta samo što je tako kratko trajalo,bilo je praviše zabavno da tako nešto napustim...no kao što znate Papilon radi samo do 23 sata,a i ja se sutra budim u 5 ujutro! Nikad prije nisam bila u Papilonu i baš mi se svidjelo to malo slatko drveno djetence!!! Seraphimu je već žao što nije došao...e pa nadam se da ćeš barem u fotkicama uživati!! I da,zašto zatvarati to lijepo,romantično mjesto samo zato što to nekome gore u Saboru trenutno odgovara?! Danas sam uživala,nisam se dugo tako nasmijala...mislila sam da će mi kako je počelo i ova j izlazak propasti,no na kraju je ispalo bolje negoli sam očekivala!! Pozdrav svima a posebno našem preformeru,gospodinu Tobiću,koja legenda!!! E da,i Vibore...nadam se da ću i ja uskoro shvatiti u čemu je štos...! :D

Ujutro se Kristina i ja zovemo mobićima,koordiniramo vrijeme tako da se nađemo na Črnomercu na peronu s kojeg obično idemo busom na posao!

Razgovor otprilike teće ovako:

Ja: Stara,dobro jutro! Čuj,si sve uzela sa sobom?

Kiki: Pa naravno,nisam ni šibu zaboravila! Malo kasnim,čekaj me!

Ja: Pa nikam ne idem,prokleta kiša svi busevi kasne!

Kiki: Moramo stić prije njega na posao...da pripremimo!

Ja: Daj,past će na guzicu!

Naime,jućer smo kupile šibe za dragog kolegu s posla,ali i male poklone za Nikolu! Stižemo na posao minutu prije 7h i brzo dolje u radioni mu na stolac sve stavljamo,nema šanse da ne skuži! I tako naš kolega stiže na posao... Za to vrijeme mi smo već na katu,presvukle smo se za posao... Kadli on upada k nama,vrišti od sreće,grli nas...nije očekivao! Pale su i pusice u obraze,izgrlili smo se svo troje...fakat smo ekipa! A brijem da sam u kutku njegova plavog oka ugledala suzu,onu radosnicu! I moram napomenuti da je danas bilo fakat naporno,probajte stajat i radit 10 sati na dan... not very nice! Ok je,prva plaća je tu...al je naporno! Daleka se čini masaža...

A sad nešto sasvim drugo...

Radila sam do 17h i stala sam na Trgu da odem u KIC  malo na net...užurbanim hodom prolazim onim prolazom kod Znanja,znate di je Tantra... Zalazim za ugao i u svoj onoj brzini prolazim pored dečka s gitarom u rukama... No zaustavljaju me lagani zvuci balade,jedna čupava,plava kovrčava glava i tužne oči.

Stanem ispred njega i slušam,prekrasno svira! A možda ima oko 17 godina... U torbi za gitaru primjećujem kovanice,njih par,usamljene...baš kao i on. Podigao je pogled i upro ga u mene...gledam u te tamne,gotovo crne oči,pomalo umorne i tužne. Osmjehujem se,jedan mali "Bok" kao pozdrav... Smješka se i on... otkriva lijepe zube,a osmjeh neku srčanost! Spuštam mu novac u torbu... i korakom odmičem kadli začujem: " Hvala ti...na osmjehu!!!"  I sad ja razmišljam što da se nisam zaustavila,da sam užurbanim korakom odlepršala dalje...bi li vidjela,ali zaista VIDJELA njega,bi li dobila onaj smješak i odsviranu baladu...? Nebih! Preporučujem da se ponekad zaustavite...ne brzajte životom bez imalo interesa...jer kao što vi nećete nekome nešto moći pružiti,tako niti nećete dobiti možda ovakav osmjeh što obara...svime! Nećete zamjetiti ljude,nećete možda biti u mogučnosti učiniti nešto za nekoga...niti dobiti prijatelja!

Prvo da se zahvalim prijatelju na jednom sms-u s jednom malenom pahuljicom...!!! A ide ovako: "Pošalji ovu pahuljicu * svim svojim najboljim prijateljima i meni nazad. Ako ti se u 24 sata bar 3 vrate,ispunit će ti se ono što već dugo očekuješ! " Znam da je to zeka ali mora se čovjek i malo zabaviti!!! Nisam to shvatila ozbiljno a koliko sam pogriješila vidjet ćemo! Uglavnom,mene moji prijatelji ili ne vole ili fakat nemaju para...jer od svih odaslanih tih poruka meni su se vratile " samo " dvije pahuljice! I te dvije jako cijenim... :D

Nego,sutra je Sveti Nikola...danas nas je na poslu uhvatila shoping gripa pa smo moja Kristina i ja iza posla išle kupiti šibe! Onako po pljusku,hodajući između štandova...čopila nas je predblagdanska furka! Kupila sam šibe doma svojima a obje smo još kupile šibe našem dragom kolegi s posla!Rekla sam,ako mi se ne vrate tri poruke da mi se može ostvariti želja,napisati ću pismo Djedu Mrazu!!!

Pa idemo:

Dragi Djede! Ti i ja znamo da sve vidiš i znadeš,pa tako i glavno pitanje... Dali sam ove godine bila dobra? Naravno,voljela bih vjerovati da jesam...no ja sam ti nekada kritična po tom pitanju...pogotovo zato što mi ljudi stalno govore da sam vještica! No jedino TI znaš jesu li u pravu! Znaš da ljudi uvijek za sebe misle da su najbolji, dobri,savršeni...ja ne mislim. Mojoj obitelji spusti kroz dimnjak sve ono što si žele...jer im ja to želim! Mislim da nisu bili dobri,ali progledaj im kroz prste!Donesi nam puno sreće,zdravlja,ljubavi...smijeha! Puno tolerancije i suživota! A meni... Ove godine pod bor želim NJEGA!!! Ušuljaj mu se u sobu i polako,tiho da ga ne probudiš dovedi ga da spava pod mojim drvcem,tiho, najtiše... A ja ću mu pokazati koliko mi znaći njegov smiješak! Tiho,dok spava ću ga čuvati,slušati ga kako diše i gledati kako sanja! Biti potpuno njegova! Voljeti samo njega! Zato Djede,ove godine želim samo to biće! Ništa drugo ne tražim,sve imam... obitelj, prijatelje,posao...samo ljubavi nemam!

E da,skoro sam zaboravila...čula sam da voliš kekse,drugi pak kažu da ti je najdraža čokolada... Pa ću ti ostaviti kekse s komadićima čokolade i sok od naranče kad mi pod okriljem noći uđeš u sobu gladan od puta! Hvala ti puno Djede...i dalje vjerujem u tebe!

Danas nema naslova dragi moji... jednostavno nema ga,prazno...Stvarno neki čudan dan...kao da nešto fali,a otkriti se neda...što je to drugačije.Zaboravljam datum,neznam koji je dan...sve kao da mi po traci ide...sve kao deja vu.

Gledam kroz prozor,ponovno one moje pahuljice...volim ih samo zbog njihove tišine i usamljenosti...Razumijem ih... padaju same,izolirane...nikada u paru...No kada padnu na zemlju odjednom se nađu u gomili drugih,svaka je različita a opet povezana. Sve kao da znaju sve,ili samo pojedine.

Zapravo je bilo ok danas na poslu...smijeh i suze veselja...plakale smo od smijeha,ja i moja Kristina! Kažu mi da sam na dobrom putu da me moja kolegica preoblikuje u sebi sličnu...kao ona je neko zlo,a ja bi kao trebala glumiti njenu naučnicu...nekoga tko će nastaviti prenositi zlu kob...!

Barem to tako kažu one koje toliko vole tračati...pa i moju Kristinu! Ali ona je zaista,jedna stvarno opičena cura,zabavna...vidite da uz nju nema depresije...niti u tragovima. I tako ja danas ostala prekovremeno dva sata s mojom "dragom" tračericom,i počne ona... da je Kristina njoj čudna,da joj baš sve nisu na broju...taj tren sam ju prekinula ( Da,vaša Dora se odvažila! ),rekoh: " Ne želim se mješati,meni je ona super...ne vidim što imate protiv nje...i o tome ne bih!! " Jer ne želim niti pomisliti što drugima mene trača,zapravo me ne zanima...dok ne počne pokvareno podvaljivanje i tračanje šefici! A znam da je i to sposobna... Zapravo mi je danas dan bio lijep,provela sam ga u smijehu...s jednom malom pobjedom,okružena pahuljicama...nikako sama! Danas sam dobila napad inspiracije, fotić će opet vidjeti malo svijeta,ovog bijelog,vanjskog!

Sklupčana ispod svog velikog kišobrana... drhteći od hladnoće,gazeći putem bijelinu...crvenoga nosića i obraza,onako...nasmiješena!