Agram

... prema originalu ovoga teksta trebala sam dodati " ... meni svaki dan!" Sada moram napisati "... prošlo!" Htjedoh napisati post jučer no nekako između poljubaca nisam nikako stigla! Već skoro 7. mjeseci svaki dan osjećam se posebno! Svaki dan kao i prvi mi klecaju koljena kada me poljubi, kada me zagrli i pogleda svojim blagim pogledom. Ne želim biti odvojena od njega niti jedan dan! A koliko vidim niti on od mene! Svaki dan ga volim sve više i osjećam da je zaista moja potraga završena! I on mi svaki dan to dokazuje... ništa na ovome svijetu ne može biti važnije od nas dvoje! Iako je bilo Valentinovo ja ga volim svaki dan, ipak volim dobiti i dati poklon! Pa onda one posebne, lijepe čestitke, pisane stihovima naše ljubavi! Apsolutno ništa, ali ništa nama ne može nauditi! Kada ga pitam zašto me voli on meni obično kaže: " Volim te 35 godina, samo sam te sada pronašao!" Obožavam ga, poput mene je, u ljubavi daje sve. U svemu se poklapamo, on zna kako se osjećam i prije negoli se osjećam a ja znam što on želi i prije negoli to poželi! Ništa mi nije teško za njega učiniti, čuvati ga i paziti, štititi ga i glavu odgrist svakome tko ga uzrujava i ljuti! Ljubav je nešto najljepše na ovome svijetu... a za nju a za nju ću učiniti sve! Sanjamo zajedno, planiramo zajedno... sve radimo zajedno! Po prvi put u životu od nekoga ne želim biti odvojena niti jedan dan! Uz njega se osjećam ozbiljno odrasla ali i maleno, neozbiljno dijete! I drago mi je da je i on takav, jer nam nikad nije dosadno! Jedno drugome dajemo ono što nismo još nikad u životu dobili! I baš zato vjerujem u nas! Ne postoji nešto što ja za to biće ne bi napravila! I on za mene...  Ništa više što je prošlo nije bitno.... mi živimo za budućnost! Za Valentinovo sam mu kupila crvenu ružicu, najdražu čokoladu... ostalo nek ostane tajna! Tako mi je slatko to darivanje... volim Božić, Uskrs, Valentinovo i rođendane! I sretna sam... i uvijek ću biti! Tko uz njega ne bi bio sretan!?

Volim te do neba i nazad!!!

P.S. Moj tata je kum bebi... !!!

... biti će rađena u Flash-u 8! Koliko sam se u zadnje vrijeme zaokupila programiranjem napokon ću ostvariti dugo željeni san! Imati vlastitu virtualnu galeriju! Gdje ću objavljivati sve svoje drage fotografije, kako su nastale i u kojem razdoblju. Došla sam neki dan kod dragog i on mi kaže kako mi mora nešto pokazati... Kada sam vidjela da je pola dana tražio flash template-ove za galerije skakala sam od veselja! I rekao mi je da će mi pokazati osnovno i neke trikove ali galeriju ću sama raditi! Zaljubila sam se u jednu, source je kompliciran, jer ju moram raditi u flashu i u html kodu. Jer postoji dio koji je statičan a ostatak galerije je u flashu. Kao i gotovo svaki pravi fotograf, moj fotoaparat mi je stalno u torbi, stalno je uz mene jer nikad neznam kada i na što ću zanimljivo naletjeti! Imam raznoraznih fotografija jer se time bavim već 11 godina. I volim svaku svoju fotografiju ... Zanimljivo je da sam toliko izvježbala oko da uvijek kažem kako imam profesionalnu deformaciju... kada gledam, vidim fotografiju! Najviše volim zalaske, djecu i životinje... i cvijeće! To su najčešći motivi... a u zadnje vrijeme koristim makro snimke! Pouzdano znam da su moje fotografije dobre i ljudima se sviđaju... pa prema tome galerija je slijedeći logični korak! Još ću se stvarno ufurati u taj posao... Sada sam opet doma na bolovanju već tri dana i malo prevodim module pa ću to prebaciti na server! A i počinjem lagano pikati po source-u moje galerije...! Jedino nikako da se prisilim počet prepisivati svoju knjigu! Ovakvom brzinom nikada ju neću objaviti... Strašno! Što se tiće općepoznate situacije stanje se smirilo... a još malo i potpuno će se riješiti! Bit će mi neizmjerno drago zbog dvije situacije: prvo, dragi će zaraditi, drugo... odmaknut ćemo se lagano u svoj dio svijeta gdje se nevjerojatno poklapamo! I tu ćemo krenuti full kreativno radit bez ikakvih smetnji...  Malo sam se razmahala u zadnje vrijeme, svega ima u mojoj glavi, jurim 300 na sat... a kad je tako onda mi najbolje ide! Najbolje ideje smišljam... No, vjerujem u sebe i volim izazove, nikad pred ničim nisam pokleknula... i to je ono što moju ekipu fascinira! Uvijek sam birala ljude slične sebi, tako da moja ekipa to razumije prvenstveno zato što su gotovo svi takvi... full avanturisti i opičeni do mraka! Oćete od partyjanerice koja izrađuje vaze i stalke od keramike, preko astrologa koji se bavi origamijem, do slikara koji voli borilačke vještine, streljanu i kampiranje na planini tri mjeseca! Svakoga od njih volim na drugačiji način, ali to su ljudi za koje vjerujem da će uz mene biti zauvijek! Kao i ja uz njih! Čak i znam tko će biti moj najkritičniji posjetitelj galerije... ;););)

I kao što je netko davno poslao mi sms:

Živi kontraverzno, razmišljaj funkcionalno, ponašaj se fascinantno i osvajaj bajkovito! Jer što je za tebe Mont Everest!!!

Nikad nisam pratila poznate osobe, o njima znam najmanje... ko je s kim, gdje je bio i što je kupio! Nije moj đir! Ali zaista nikad nisam sanjala da ću postati jedna od njih! Naime, svaka poznata osoba je po nećemu poznata, tako sam i ja.  Morat ću se brzo priviknuti i naučiti što i kako je to biti poznat! Hodati po crvenom tepihu, primati nagrade... i biti ona o kojoj se priča! Biti na usnama ljudi svaki dan je izvrsna reklama... i mrak osjećaj! Kada ljudi o meni pričaju, tračaju i svo svoje vrijeme posvećuju meni... to je naprosto fenomenalno! Divno je biti popularan, jer onda svi znaju za tebe...

Prate me svuda, znaju svaki moj korak, sve o meni znaju... vjerojatno i koji broj grudnjaka nosim! Ili barem kako izgledaju one moje crvene čipkaste bokserice! Poznate osobe uvijek prate paparazzi , tako imam i ja svoje! Znate kako paparazzi obično slavnima zaviruju u kante za smeće... moji paparazzi su meni detaljno preroštali sve u mojim provaljenim mailovima! Šteta, nisu našli ništa sočno, jer da jesu već bi odavno za to znali! I recimo da sad moja kanta za smeće ima sofisticirani lokot koji se ne može provaliti! Nisam kao Severina jer nemam svoj filmić ali smatram da mi niti ne treba, ljudi su zadovoljni i s malim informacijama koje mogu saznati o meni.  Ah, ponekad mi dođe da ispred ogledala vježbam svoj govor zahvale, jer kako je krenulo mislim da ću definitivno osvojiti kipić za osobu koju su najviše spominjali!  Prvo, moj naklon! Zatim, kretnja ruke na prsni koš kao da se čudim što sam baš ja ta... A onda još i da mi suza kane na obraz i izustim ono: " Oh, hvala vam svima!"  A zatim kreću zahvale!

"Zahvaljujem Bogu što mi je dao snage, uvijek sam vjerovala u sebe i Njega! Zatim se zahvaljujem Barbari koja je nenamjerno kriva što sam upoznala čovjeka svog života! Što bih ja bez Nica svijeta ... vjerojatno nitko ne bi znao za mene, tako da se zahvaljujem i svim tim dobrim ljudima... stvarno su me previše spominjali!"

Tako, a sada svi na party!!! Dragi moji blogeri i svi ostali, nadam se da ste shvatili nevjerojatno sarkastičan ton ovoga teksta... Tko zna, možda stvarno jednoga dana osvojim kakav kipić... voljela bih da je to onaj za najbolju curu na svijetu! Za kraj, sjetih se sada jedne rečenice... "Kada ljudi omalovažavaju ono što radiš, uništavaju i tračaju, te kada ti zabijaju noževe u leđa... ljubomorni su jer žele biti poput tebe a ne mogu!