Agramka

Znam da sam baksuz ali što je previše, previše je!

Jučer je bila mala fešta za otvorenje za familiju i prijatelje, došlo je oko 20 ljudi i svi su pozitivno reagirali. Sviđa im se prostor, hvale boju a hvalili su i kotlovinu i kolače!

No, da nam ne bude dosadno pobrinula se gospođa koja ispod nas vodi knjigovodstveni servis i u nedjelju je radila??!! Moram napomenuti da muziku puštali nismo jer nismo još imali je na ćemu puštati... Ali je eto ona nazvala policiju nakon što je ona bila bezobrazna i počela vikati i derat se da njoj ta kotlovina smrdi i da nek se pokupimo (javni je prostor dolje u dvorištu). Tim bolje što i mi samim tim što smo u najmu imamo pravo boraviti dolje.

Kada je policajac utvrdio činjenicu da smo poštivali kućni red, da muzike nema i da na kotlovinu imamo pravo... okrenuo je očima jer je morao izaći na lažnu dojavu. Koju se nadam da je naplatio njoj. Mene je samo tražio osobnu. Ima nešto u tom broju 13. Ali nisam se uzrujala niti najmanje... Imala sam policijsko krštenje!

Danas, prvi radni dan na Valentinovo je stigla sva roba, bila sam brza u kontroliranju i to je prošlo super! Sada kada trebam tu robu upisati i odrediti cijene neće mi biti super...

Valentinovo nisam niti osjetila, dragi mi je pola dana odsutan, dobila sam samo pusu, ružica je izostala... al dobro, radi pa mu opraštam. Niti nakon 5 (pet) dana još uvijek nemam vizitke niti letak jer što god ja napravila plava gospodična u tiskari učestalo ponavlja rečenicu: " Rezolucija ne valja!" Dakle, da rezimiramo... nakon pet dana još uvijek nemam proizvod koji sam već platila i polagano već gubim živce jer sam sve opcije ispucala u popravljanju a i dalje nemam to što trebam. Ona se nije zapitala da možda ipak ona ne radi svoj posao kako treba...

Trebali smo dragi i ja otići na ručak koji plaća neka firma koja bi nam prezentirala neki proizvod (meni je bilo bitno da odem klopat) ali, nikako nismo stigli. Ostali smo tako na Valentinovo i bez plaćenog ručka u restoranu... ali nema veze, navikla sam da mi se događaju takve baksuzne stvari! Ali zato svima vama želim sretno Valentinovo... i vašim boljim polovicama!

Eto...

Dobili smo danas od moje mame poklon za otvorenje firme koje je slijedeći tjedan! Otvorim kutiju a kada tamo prekrasne plave šalice s tanjurićima! Okinula sam!

Inaće nam je firma u plavom tonu a i to je moja omiljena boja! Volim boje, vesela sam po prirodi ali plava je uvijek nekako bila moja boja! Zašto, zapravo neznam... kažu da svatko od nas ima svoje razloge u podsvjesti! Trenutno su me samu ostavili u firmi... društvo mi pravi jedino prijatelj koji se na katu bacio na instaliravanje svih mogućih programa na kompiće! Muzika za kompićem me tjera da poskakujem u fotelji... onoj velikoj, crnoj i udobnoj! Milina! :D

Danima već ne spavam kako treba a od jutra do ponoći sam tu u firmi... i jučer mi tata veli kako mu se čini da sam žuta u faci! Hahahaha, misliš plava! ;) Umorna sam, jedva gledam a posao se gomila. Dođe mi da jezik objesim do poda i odem krmiti u krevet na jedno par dana! Ali onda se sjetim da sam to najviše htjela i ništa mi nije teško! Čim je granulo sunce i preuranilo proljeće ja odmah uživam!

Ko cucku mi žao što trenutno ne mogu izvesti svog Nikija (Nikon) na jedno fotografiranje ali morat će pričekati kada budem slobodna! Vapim za novim fotkicama... Osmjeh na facu i ususret proljeću! Eh, da mi je sad i plavo sunce i mjesec, trava, kamen i drvo! Da je sve plavo!  Kao i moj skorašnji dizajn! ;)

I ja bi odbrojavala, i to do mog slijedećeg blog dizajna ali pošto je onaj brojač samo programiran do subote mislim da neću moći u toliko malo vremena. Posebno zato što sam u firmi od ranog jutra do iza ponoći... ne stignem ništa a kamoli novi dizajn! Ali, eto najavljujem ga! ;)

A sad nešto totalno offtopic...

Nego... učestalo me se i po špranci proziva da sam moralna ili nemoralna vertikala, da sam ovakva ili onakva... Pojedinci moraju shvatiti da sam sve po potrebi:

"I'm a bitch, i'm a lover. I'm a child, i'm a mother. I'm a sinner, i'm a saint. I do not feel a shame!"

Kada me pikneš u živac onda ću te poklopiti ma tko ti bio. Nećeš biti ni prvi ni posljednji... Ne tangira me ni najmanje tko će si što o meni misliti, tko će šta reći, ne zanima me tko si i što si! Ja ti samo govorim ono što ti je već u životu netko trebao reći...

Ja mogu biti tvoja dobra vila ili najgora noćna mora! Mogu biti svetica ali ti i mogu život pretvoriti u pakao... ne igraj se sa mnom. Mnogi su se opekli u igri sa mnom i do dana današnjeg oporavili se nisu! Ako me opsuješ, vratiti ću ti 10 x jače i gore!

Mogu biti zlatna, mogu ti pomoći, mogu biti i više nego dobra prema tebi ali, sjebi me i onda ćeš vidjeti tko sam.  Ne toleriram umišljenost, bahatost... okidam na bezobraštine i glumljenje velikih faca. Nije mi problem reći ti direktno u facu što te ide, a i ti i ja znamo da itekako imam za to osnove. Ovakvu kao što sam ja nisi nikada u životu upoznao...

Kod mene imaš samo drugu šansu... treću više nemaš! Kada ispucaš poene, piši kući propalo! Ne prihvaćam isprike kao izlike, svi bi mogli sranja raditi kada bi se opraštalo šakom i kapom! Ja opraštam jednom... poslije više niti nemoj pokušavati! Ljudi su stoka (čast iznimkama), nemam nekog pretjeranog osjećaja prema njihovim sranjima. Nisam osoba koja pati na gomile prijatelja... hvala, imam ih samo par! Koristoljublje, sponzorstvo i slična licemjerna sranja ostavljam ostatku svijeta koji se želi s tim "gombati".

Ja sam radikal, po potrebi isključiva, nikad ne reci nikad u nekim situacijama kod mene ne pali! Pogotovo kada se radi o opraštanju nećega što je u novo "društveno" doba postalo prihvatljivo! I da, ja sam konzerva. Kada me netko bilo kojom naznakom prevari od mene istog trena dobiva nogom u guzicu. Nemam milosti, i poznata sam kao kučka! Što zasluženo, što debelo nezasluženo... kako si tko voli pripisivati!

Mene veslati ne možeš... a i ako me uspiješ preveslati što mogu samo veliki glumci, onda ti dajem poslijednje pomazanje prije službene smrti! Ne diraj me i neću niti ja tebe prva... nikad! Ali ću se braniti rukama i nogama... a da ne kažem zubima. Pucat će mi kiki što kojekakvi balavci misle da imaju o meni reći, ja ću uvijek voziti svojom trakom! Zadnjih godina svog života odjebala sam dosta ljudi iz svog života i nije mi žao... crpili su mi energiju i pucali me negativom... ne hvala, drkajte si doma ako ste frustrirani.

Ja u pravilu volim ljude, izuzetno sam društvena... ali to vrijedi samo za neke ljude! Na svu žalost onih drugih... I za kraj da kažem da offtopic tekst nema veze s nikim s blog sfere da si netko ne bi slućajno pripisivao zasluge!

P.S. Sorry Tonkić, nemam tračeva, nisam baš prava osoba za to. Neće me nitko u svoj klan...! :D

Koja je definicija i koncepcija laži?

Ne govorim o malim, sitnim lažima... govorim o onima koje su poznate po uništavanjima tuđih života. Iskreno, mene su uvijek učili da laži nikada ne ostanu skrivene... one itekako izađu na površinu. Pa mi onda nisu jasni ljudi koji ne znam iz kojeg razloga vjeruju da će njihova laž otići s njima u grob... Pogotovo mi nisu jasni oni ljudi kojima je laganje stil života, pa onda se u vlastitim lažima izgube jer više se ne sjećaju što su kome slagali.

Meni su osobno "najdraži" oni lažljivci koji se do neba i Boga uljepšavaju pred drugim a onda pokažu svoje pravo lice. Tada su prisiljeni izgubiti se iz života onih kojima su lagali... a zbog čega? Ega, frustracije ili čistog jala i objesti. A ona nesigurna, jadna stvorenja koja se igraju s ljudima... prvome kažu nešto o onom drugome a tom drugome nešto totalno drugo o onome prvom... i onda se u brlogu šeretski naslađuju sranjem koje su stvorili. Jadni ljudi, nemaju života, nemaju osobnost... niti morala a najviše im nedostaje da ih se poštenski nalema!

Imala sam takvih dvoje "maštovitih" jadnika prilike upoznati. Gdje su mi to dvoje pokušali složiti priču o prijatelju i napraviti sranje, ali gdje ne bi prijatelj nastradao nego direktno ja. Pa sam se jednostavno povukla iz priče i ignorirala što mi je rečeno jer sam ih nanjušila na kilometar što pokušavaju. Ali opet mi nije jasan postupak i tolika njihova sigurnost u to što rade... Pa majke ti milene, ti moraš jebeno biti siguran u sebe i uzdići se na Božji tron da se i ne zapitaš što će se dogoditi ako ne uspiješ?! A toliko si objestan da niti ne vjeruješ da nećeš uspjeti...

Zašto ljudi lažu? I koja je svrha? Ovo što sam opisala... ili nešto totalno treće? Takve ljude smatram jad i bijedom, dnom društva, smećem i općenito gorim od govna. Jer govno barem ima svrhu...

Komunikacija mi se zadnjih dana svodi na "Poštovani" ovo, "Poštovani" ono... Dobivam kataloge, ponude i mame me akcijama! Mail kutijica mi je već zatrpana mailovima raznih referenata a ja se silno trudim da se u tome svemu ne izgubim!

Danas je dragi vozio! Krenuli smo podignuti robu a ja žicati reklamne materijale za uređenje našeg prostora! Od tri firme u samo jednoj radi muški referent... s kojim sam se skompala pa mi je uvalio sitne korporativne poklončiće! Prvi dan pregovaranja i dogovaranja poslova je završio i bolje nego sam očekivala... Snašla sam se u svemu tome i dobro mi je išlo! Zadnje smo obišli jednu od tih firmi, a referentica nam je žena u 40-ima ali je žena mrak! Odmah smo okrenuli na "ti" i počeli se zajebavati!

Vizitke i letak su gotovi, iz Photoshopa se dimi a čekaju me još tri web stranice za napraviti... i već sam u zaostatku! Kronikus sam neispavana, od jutra do ponoći sam u firmi i stalno sebi govorim da ovo na početku moram izdržati! Kasnije će biti lakše. Moja dušica je već tri tjedna na obaveznim godišnjim pretragama u bolnici i stalno kuka kak mu je krivo kaj ga nema više u firmi da nam pomogne! Totalno nebitno... kao da ne možemo i sami, pa nismo djeca! Barem ne ja... Naš poslovni partner je tako mlad da ga i ja zajebavam da nek si doma ode piti mlijeko! ;)

Privodimo uređenje kraju, sve se završava polako i slijedeći tjedan bi već mogli početi raditi! Ako se ne srušim... što se nadam da neću! Adrenalinska injekcija u dupe i bit ću brža od Eustahije Brzića! Sutra samostalno obavljam prvu web shop kupovinu i valjda sam sve popamtila kaj mi je dragi pokazao... on pokazuje samo jednom! Nije lako biti direktorica firme, prodavačica, voditi papirologiju i biti web dizajner! Ali hej... ja to mogu! Nema toga što ja ne mogu... ako želim!

A sada lagano u svijet snova, pozdravljam vas s laganim tonalitetom zzzzzzzzzzzz!