Agramka

... reci mi na svijetu najljepša tko je?!

Sve se mjeri u količini celulita, liposukcija i koliko je tko lijep! Moraš biti toliko mršava da ti se kosti vide jer onda si savršena! Moraš imati mali struk, cice ti moraju biti izoperirane, noge ti moraju podnositi 12 cm visoke štikle... i onda si mjerilo ljepote!

Danas te neće zaposliti ako nisi lijepa, mršava i po mogućnosti glupa! Moraš nositi dopičnjak, dekolte do pupka... i da, moraš dati šefu da te šlata! Od ženske se očekuje da bude kurva, objekt jer je samo za to i dobra. Nedaj bože da bude pametna a prosjećnog izgleda... odmah je se proglašava gaborom.

Tako je meni prije par tjedana jedna mala balavica rekla na temelju moje profilne fotografije na fejsu da sam ja eto gabor, ružnog nosa a ona je lijepa, plava i nadasve uspješna pravnica! 19-godišnjakinja prepuna egoizma, vjerojatno jednako isfrustriranih roditelja pravnika... hvalila se vezama i vezicama. Govorila kako ja u životu neću ništa postići i da sam previše ružna i glupa za svijet "odraslih" te neka se držim kuhinje i dječurlije jer vjerojatno sam u tome najbolja! Kada kaže svijet "odraslih" vjerojatno je mislila na svijet lijepih ljudi! Ja eto nisam u poziciji da se njoj uopće obraćam jer ona nema šta trošiti svoje dragocijeno vrijeme na ružne ljude... Svašta mater izrodi, moj je zaključak.

I danas, naiđem na prokleto najgluplju ideju stoljeća da sam ostala bez riječi... mogu samo reći da je ovih 32 545-oro bolesno u bulji! Klik ovdje za bolje razumijevanje, a vi isfrustrirani i nesigurni, dajte si izmjerite index ljepote!

Da... kako se usudim žaliti kada barem imam posao, drugi ni to nemaju! E da, kada bi to bilo baš tako jednostavno...

Nije to ono što sam sanjala i željela kada smo otvorili firmu, nije niti približno. Nije to ono kako sam zamišljala da ćemo raditi, niti da ću biti ovako iscrpljena. Nisam iscrpljena jer puno radim, iscrpljena sam od ljudske zlobe, laži, podkradanja, gadosti, bahatosti i nerada! To gledam svaki dan u firmi... Iskreno, više mi se to ne gleda. Gubim entuzijazam, gubim volju i želju da sutradan uopće mrdnem prstom... Za koga?

Zar meni treba da hodam po bolnicama radi prokletog stresa, da hodam po onkologijama radi hormonalnog sranja... Definitvno ne. Makar se opet vratila na burzu...

Dosta mi je... nisam ničija budala. Nisam idiot... možda me takvom smatraju... samo, razlika je u tome što je ova "idiotkinja" jedina koja ima asa u rukavu. I mislim da će ga iskoristiti. Dragi će se možda ljutit na mene, možda neće...

To mi je u ovom trenu najmanja briga... bolje da se ljuti nego da se poprijeko gledamo, nezadovoljno i prepuno gorčine...

A  to si ne želimo.