Agramka

čet - 30.06.2005

Zaborav...

I dok mi kiša klizi niz lice,
spava u meni zaborav davni.
Stojim i neznam za sebe,
srce mi više snage nema.
...
Želim te poput duge iza kiše,
pamtiš li dušo naše vrijeme...
...
Otkucava sat stari u veće tmurno,
ponoćno zvono ime ti šapće.
Bude me pitanja pred crvenu zoru,
" Kako se vratiti u tvoje snove?"
Dora 30. lipanj 2005 16:20:00 | (1) komentara

sub - 25.06.2005

Moje more

Noćas nikako zaspati... kada sve pokušaš,sve proklete smicalice a nikako zaspati,e onda imaš problem. A ja ih imam puno. Ležiš u tišini koja je upravo zaglušujuća, zijevaš ko luđak ali san ne dolazi na oći.
"U sumrak,dok nam vjetrić tijela gladi,
izgubljena u prostranstvima tvog osmijeha.
Dodiririma tresemo svoja srca,
maštajuci o vječnosti..."
Skužite...opet mi neda mira,ne mogu ga zaboraviti. To je kao kad čujete neku pjesmu koja vam uđe u uho i ne izlazi vam iz glave. E pa ON mi ne izlazi iz glave. Neki bi rekli da sam sebična,nepravedna...
Ovih dana me stalno nešto mori,kao da jednostavno nisu moji dani.Zašto se nismo ranije sreli...
Ispada da kukam,već sam sama sebi dosadna. Sva sreća da imam ono što se zove samokontrola,inače bi poludjela!
"Kad mi nije suđeno,
da kraj tebe ostarim.
Samo noćas spavaj sa mnom,
pa zaboravi..."
Pozdrav svima...
Dora 25. lipanj 2005 12:34:00 | (6) komentara

ned - 19.06.2005

Najdraža pjesma...

KLUPICA
Zora sviće,gusta magla pleše nad gradom,
zadnja je stanica na putu naše ljubavi;
jedan pogled kroz prozor na praznu,
nekad uvijek posjećenu klupicu.
Klupicu kojoj ni snijeg ni kiša,
ni mržnja nije naudila;
ona i dan danas ponosno stoji,
odiše radošću i našom ljubavi.
Starac pogrbljen i pomalo tužnih očiju,
usamljen i bez igdje ikoga svog;
svaki dan sjeda na klupicu,
u hladan sumrak čekajući.
Čekajući da se vrati ljubav,
ljubav koja ga nekad davno napusti;
on i ove hladne jeseni čeka,
da se vrati anđeo sjajnih očiju.
Dora 19. lipanj 2005 15:13:00 | (1) komentara

pet - 17.06.2005

LOVE...

Ljubav...Što je ljubav?

Dali su to sunčani osmijesi koji paraju moje nebo?
Dali su to oni leptirići što me škakljaju u trbuhu?
Dali je to dodir onoga koji nije pored mene...?
Blage oći muškarca dječjeg lica...
Trenutno osjećam nešto što još nikada nisam...
Trebam li odbaciti svoj dosadašnji život,sve što sam ikada znala,sve što sam...
Trebam li odbaciti onoga koji je uz mene...
Sve zbog jednog sunčanog osmijeha,zbog toplih oćiju,lica malenog dječaka...koje me noćima mori,živjet mi neda.
Zaluđenosti neke,privlačnosti kobne,gole žudnje,ljubavi koja boli...i više ništa.
Do sljedećeg puta...VOLIM TE!
Dora 17. lipanj 2005 16:03:00 | (2) komentara

čet - 16.06.2005

Zagrebačka...

Pozdrav!
Evo još jedne priče,još jedna u moru koja će pokušati opstati.Jer,vjerovali ili ne Zagreb se u duši promjenio nije,samo je promjenio dlaku.Izvana je futuristički napredovao,no iznutra je ostao onaj isti,stari i primitivni Zagreb,iz svima nam znanog Zlatarovog zlata.Sigurno sad mislite,evo još jedne vještice,zaostale u vremenu i prostoru... Možda i jesam,no da bi danas preživjeli to i morate biti.Ne pokušavam biti pametna,samo...no to vi zaključite. To je sve za danas,hvalite me,kritizirajte ili samo svratite!
Dora 16. lipanj 2005 12:08:00 | (2) komentara