Agramka

Iako bi trebala biti depresivna i jadna... a ne! Ovoga puta ne bi išlo! Došlo je ričući, obrušavalo se...! Imala sam osjećaj da ovoga puta moje mentalno i fizičko stanje neće to istrpiti... kako sam se sama u sebi prevarila! Da započnem s poslom.... Dakle, preselili su me iz Vrapča u Podsused... došlo je 140 000 komada vrečica za plastificirati! Već sam dva tjedna tamo, i ne bih se inače žalila na vrućinu... da ne stojim kraj mašine koja grije na 103 stupnja!!! Da, dobro ste pročitali... 103 stupnja! I tako pola dana! No nevjerojatno što se sve može izdržati, iako ja već fizički osjećam da sam gotova! Nadalje, "draga" kolegica o kojoj sam već trusila ovdje... nastavlja dalje! Jućer me nije skužila iza zida pa je počela trač partyju s Ivankom, tema sam im naravno bila ja! Ajme kako ih je bilo zanimljivo slušati... kad se čovjek ovako ne otkrije zna saznati poprilično toga! Naime, nisam znala da sam glupa plavuša, da bogda me zemlja progutala... jer dok ona jadna radi (da, moš' mislit!) ja se samo zajebavam! Đizs, bila sam pregrizla jezik da joj kažem nek onda stane za mašinu i kuha se na 103 stupnja... ne, htjela sam ih još slušati! Dabome, zbog bliskosti s Kristinom, jer idemo skupa par dana na more sad sam još ispala i lezba!!! Nasmijala sam se u sebi, onako od srca! Ajme, tko je nezna skupo bi ju platio! Nadalje... Ah, ljubav! A je dugo trajalo... čak dva tjedna i neš sitno! Wooou,ovo mi je rekord! Dakle, dečec je mali frajer... no ne može mene veslati! Ako nešto nije bilo po njegovom, po brzom postupku bi se nafurio, zašutio... Makar ga 10 puta pitala u čemu je problem, ništa, nula, zero...silencio! Ali kap je prelila kad je utaknuo slušalice u uši i potpuno me ignorirao! Pa baby, zar neznaš da sam ja prestara za takve tipove igrica! Evo, dolazi mi 25. godina na vrata... odi doma po bočicu vrućeg mlijeka! I da... dobio je nogicu, onako velikodušno u guzicu! No najgore je... što sam primjetila da su mi smanjili plaću! Da, dobro... nema prekovremenih, ne radimo subote ali i bez toga bi trebala dobivati 2500 do 2600 kn... a ne 2300! Prcaju me u zdrav mozak, dušu ću ostavit tamo ako mi još jednom netko od njih kaže da ubacim u petu! A da ti malo staneš za toplinski udar pajdo?! Ali može i tome Dora doskočiti...! Sad zaista osjećam da mogu sve! Za kraj... neznam da li još netko ovdje ima s tim problema no radi se o provali lozinke, moje lozinke... Ali nije to sve, dušebrižni bloger ili blogerica ( neću diskriminirati, tu smo svi jednaki!) pokrao/la mi je bodove tako da sam sad 500 ali u minusu! No kako se meni za bodove živo fućka, svoje nezadovoljstvo ću izraziti tako što ću otići još 200 bodova u minus poklonivši ih jednom blogeru ovdje! Poslužite se! Pogotovo onaj koji mi ih je ukrao!

A kako bi sebi olakšala i sebe usrećila... od 24.7. do 4.8. imam godišnji!!! Planiram otići na put, baciti se u akciju, stvoriti elementarnu nepogodu gdje god prođem! Ma ne, šala...! Ali eto, plan je slijedeći: Plitvice, slapovi i jezera... hladovina! Pa vidjeti onaj mali raj na zemlji koji se toliko hvali na sva usta - Rastoke! Nema stajanja... slijedeća stanica je Gorski Kotar... Maleny je već spreman glumiti mi vodiča! A onda po obali...! Još nisam odlučila kamo ću sve...! Što više to bolje! Tko će sa mnom?! ;) Hahaha, pozdrav!

Danas sam htjela vidjeti kako je ići doma vlakom s posla, koliko će mi trebati vremena...itd! Pa... vozim se ja i došla sam za 20 minuta do Maksimira! I tako prođem podhodnik... nastavljam pločnikom... I zadubljena u vlastite misli skoro niti ne opažam nasred pločnika malenog bijelog leptirića! Zadnjim korakom stala sam... Spustila sam se u čučanj... I uzela ga u ruku! Bio je to tek maleni leptirić koji je vjerojatno tek izašao iz čahure! Sušio je krila... Uzela sam ga i stavila ga na prst. Priljepio se nožicama i nije me više puštao! Bio je tako prelijep...! I ni vjetar koji je puhao nije ga maknuo s mog prsta! Putovali smo tako maleni i ja... cijelim putem, a imali smo stvarno za prehodati... odvoziti se par stanica tramvajem! ;) A onda smo nastavili po Maksimirskoj, sve do doma! Vidio je sve... aute, neke dobre neke loše... vidio je sladoled koji je lizala neka klinka pored nas...! I onda smo primjetili nekog klinca pored sebe koji je plakao... neutješno! Mama ga nije mogla smiriti... pa sam kleknula do njega i pitala ga zašto tako plače? Upravo je dobio pikicu a maleni ih baš ne voli... pogledali smo se leptirko i ja i... znali smo! Pitala sam klinca želi li da mu dam poklon? Ali sam mu rekla da veliki dečki dobiju poklon a veliki dečki ne plaču... Obećao je da neće... pa sam mu u ruku spustila leptirića... i rekla mu da ga pažljivo nosi dok ne osuši krila a onda neka ga pusti da odleti! Maleni je razvukao osmijeh preko cijelog lica!!! Samo sam čula iz njegovih usta: " Mama, imam leptira!" "Mama,imam leptira!" I tako, moj leptirko je nastavio put... S dečkom kojem je stavio smiješak na lišce, mami kojoj je uljepšao i smirio dan! Valjda je osušio svoja mala krila i odletio tražeći svoj tren u ovom svijetu...! ;)

Dragi moji...

Prije točno godinu dana mala Dora je ovdje otvorila blog...! Kao svaka malena curica krenula je nesigurno i sramežljivo... pitajući se kuda će me taj novitet odvesti...

Zašto sam otvorila blog? Od 7. razreda osnovne škole pišem dnevnik pa mi je blog bio slijedeći logični korak! I svašta sam ovdje prošla... prijateljstva, naše zajedničke kave, izlasci i okupljanja blogera... Prošla sam uspone i padove, poneke svađe... neprijateljstva ali i simpatije...!!! I zbog ničega mi nije žao, te da mogu sve ponoviti opet bi izabrala isti put... Put MojBloga! Pitao me jednom Martin kako sam našla put do ovog našeg servera... Nije Dora prije znala što je blog, i kad joj je prijatelj na poslu u rečenici spomenuo riječ "Blog", jednostavno sam morala znati što to je! Našla sam MojBlog na Google-u... i nakon što (hvala Bogu!) blog.hr nije htio pola sata predstaviti mojoj malenkosti sve što ima... odustala sam! I dobro da jesam jer ne bih upoznala vas!!! Putnika, koji je ovdje uz mene from day one... hvala ti! Razmaženu, s kojom sam se odmah skompala!!! Wyrusa, na kojeg sam šizila... i još uvijek šizim!!! Hehe... A onda je Dora kupila domenu, i ostvarila svoju davnu želju... imati nešto tako veliko pod svoje! Srela puno ljudi, upoznala mnoge blogere i blogerice iz ove naše malene obitelji... I dam se kladiti da ću ih upoznati još! Malenog... kojeg sam izgrlila i provela malo po gradu... te poput kakve velike tete, otpratila na vlak! Tonkicu... koja je nevjerojatno energično slična meni!!! Avanturistica spremna na akciju, baš uvijek! Pa, onda mi je u sjećanju ostala jedna malena Extra djevojčica...! S velikim smješkom na licu, pametne glave i nevjerojatne emotivnosti!!! Pa jednog velikog čovjeka, legendu... tatu našeg MojBlog.hr-a, Psiho2! Koji je sve uvijek gledao i s stajališta roditelja... Sindy, ja ju volim zvati mojom astro blizankom... toliko smo iste, događaju nam se iste stvari i sve skoro riješavamo isto! Pa Japi... koji je imao čeličnu volju i nevjerojatnu želju doći na moj blog tulum čak iz Beograda!!! Limeta, koji me uvijek i nanovo zvizne ravno u glavu svojim stihovima... i dade mi razmišljati! I na kraju, Ray Quick... osoba mi veoma draga, čovjek u ulozi učitelja... onog najstrožeg! ;)

Nije mi žao što Dora ovdje postoji jer ovo je mjesto za stvaranje snova... pisanje svojih snova i sanjanje na javi! Još će puno Dora svojih rođendana proslaviti ovdje, u to ni najmanje ne sumnjam... A zasada samo... SRETAN MI 1. ROĐENDAN MOG BLOGA!!! ;)))

Bok ljudovi!!! Iako imam virus (AGAIN!!!) ja eto našla načina da vam se javim!!! U ponedjeljak se dogodilo nešto što me totalno raspekmezilo, stavilo mi smile na lice i pretvorilo u hobotnicu...! Naime, već skoro godinu dana dopisujem se s frendom blogerom... ma dobro puno više smo se čuli i trošili impulse...!!! I fakat puno znamo jedno o drugome... pričamo o svemu, jadamo se jedan drugome uvijek!!! Ali se još nismo vidjeli... Dok u ponedjeljak Dori nije pukao film, i na njegov poziv da dođem u Gajnice na cugu... obukla tenke na noge (jer sam znala da ću trčati!!!), stavila puder da se mladi gospon ne uplaši mojih podočnjaka do poda... i krenula se upoznati sa svojim kompom koji mi je svojim ispadima i prijetnjama o putu u Irak dizao živce... i tjerao strah u kosti!!! Nisam mu se htjela javit da krećem, nego sam ga jednostavno nazvala kad sam sišla u Gajnicama!!! Mladac samo što nije zavrištao i sjurio se na stanicu pred mene!!! E sad onaj dio o hobotnici...! Polomili smo si kosti koji je to zagrljaj bio!!! Sav ozaren mi je bez prestanka i uzimanja zraka pričao kako ne može vjerovat da smo napokon oči u oči!!! I bla-bla-bla...! Nismo se gasili cijelo vrijeme...! Totalno drugačije izgledaš nego na fotkama mačak, nekako življe...!!! Da vam otkrijem o kome se radi...! On je Wyrus!!! Zelenooki dečko, vatrenocrvene vražje bojane kose!!! Čisto ludilo... baš onako kako sam zamišljala DJ-a!!! I tako sam nekako happy zbog toga... već me izludio... stalno se dogovaramo za cuge a nikako!!! Slijedeće je... On ide raditi na more a kad dobijem godišnji pičim i ja da mu se na par dana dolje pridružim!!! Partyjana all night (and day!!!)!!! A onda izvještaj iz Novalje!!! Sve u svemu, ugodan susret i doživljaj... barem mi je ukazao na prednost putovanja vlakom!!! U 23:30 me otpratio i spakirao na vlak u Podsusedu i ja tako doma!!! Joooooj, sva sam nekako euforična!!! Pozdravljam vas s big smileom na licu... do skorog javljanja i iznenađenja!!! Pusa od vaše (trenutno odsutne) Dore!!!