Agramka

Eto,odoh i ja iz ovog smogastog Zagreba,doduše ne na more,nego na viksu iza Jaske ali ok! Barem ću se malo maknuti,od svega što me mući i deprimira.

Tako da jedva čekam da opet ugledam tu cvijetnu ljepotu,livade,šumu i onaj prekrasni zalazak...! Volim zalaske,volim te boje,tu tišinu...i kada se osjećam depresivno,tužno odem na vikendicu napuniti baterije. Na brdu smo s još dva susjeda,samo tri kuće i obožavam kada navečer uz zalazak sjedimo na terasi a čuju se samo cvrčci! Volim to mjesto jer tamo odlazim od svoje 2 godine kada je izgrađena vikendica,i nebi je mjenjala jer se tamo osjećam sigurno! Sutra ujutro odoh,obećajem sama sebi da ću pocrniti,odmoriti i ne misliti na ništa...osim naravno na sve vas!!! Budite mi dobri,slatki,pametni i blogajte,vidimo tj. čitamo se u ponedjeljak!!! Pozdrav svima koji ostaju...!

Stvarno životinja nije kriva.

Imam prelijepog aljaškog malamuta,ali i kornjaču! I otkad su došli u ovu obitelj o njima se brinemo stara i ja.Iako nas je petero u obitelji.Muški u ovom slučaju ne žele imati nikakvog posla s njima. Danas je stari došao sav neki nadrkan,kao da mu je kornjača za to kriva,pa je poludio na nju i njenu prisutnost i to što se preko ljeta mora voda češće mjenjati...Sljedeći biser je bio da ona drugi tjedan leti u Maksimir,u jezero.Proklet da si što si bez imalo osjećaja...Svađali smo se da on ionako nema prava na nju jer ju nikad nije ni dirnuo,a kamoli joj vodu promjenio. Isto je i sa psom,zna se samo igrat s njim.Dobro,mi smo htjeli životinje,on je odmah naglasio da ne želi imat posla s njima...ali to mu ne daje pravo da ih se rješava! Nemaš pravo glasa... Slaba sam na životinje,volim ih i uvijek sam imala cijeli ZOO vrt doma,dok sam ja u toj obitelji nitko neće životinju bacat van! Ili ona ili ja...Rasplakala sam se ko kišna godina! Za kraj sam mu rekla da ako to napravi zavređuje da ga se zaveže u šumi i ostavi na milost i nemilost...VUKOVIMA!!! Znate onu staru-tko ne voli životinje ne voli ni ljude! Znam da bi joj možda tamo bilo bolje,više prostora,više kornjača...ali nebi vjerojatno preživjela. A ja ju ne želim izbaciti,ne mogu... Stvarno životinja nije kriva.

Da...danas sam naučila raditi ždralove!!! Došla sam na Zrinjevac,moj frend je već trčao s jednog kraja na drugi...trebalo je sve pripremiti,dolazi Stipe Mesić! Tv ekipe su već tamo,sve se užurbano radi...kompa me molećivo gleda, "pomozi"! "Uvijek stari moj"! U hipu sam naučila kako se radi ždral,uopće nije teško! Osim toga,došao je veleposlanik Japana u Hrvatskoj,sve je bilo strašno zanimljivo! Svi vi koji niste došli nek vam bude žao,bila je izložba origamija koje je napravio moj kompa- lav,medvjed,škorpioni,pterodaktil...itd. Kao što sam jućer napisala,tih tisuću ždralova ide u Japan,kao poruka mira za 60-tu obljetnicu Hirošime! Bit će položeni na grob Sadako Sasaki,priču znate (" Sadako hoće živjeti")! I kao točka na kraju,postat ću član Hrvatskog-Japanskog društva! Bilo je super,ljudi su prilazili,učili smo ih raditi ždralove,potpisivali se! Drago mi je da sam bila dio tako velikog događaja!

Upoznala sam ljude,strašno vesele japance,bit će toga još! A ako želite vidjeti kako je bilo,gledajte popodne vijesti HRT-a i navečer Dnevnik-možda vidite i mene! Pozdrav svima,pusa!

Volim maštati...mašta je moj drugi dom.U imaginarnom svijetu mogu sve,letjeti plavim prostranstvima,putovati između zvijezda,spuštati se dugom...ljubiti anđela. Kada mi duša plače,kada me svi ostave...povučem se u svoj svijet mašte...mogu sve! Letjeti kao ptica,slobodna,bez briga,nasmiješena,sretna... Volim anđele. Tako su savršeni,tako čisti...zauvijek!

My fall will be for you,my love will be in you... (Ghost Love Score - Nightwish)

Anđeli su bića koja daruju čistu ljubav,anđeli te vole ma kakav bio,anđeli pate i vesele se zajedno s tobom...rijetko tko će tako nešto proći s tobom. Kažu da svatko po rođenju dobije svog anđela koji ga kroz njegov život pazi,vodi i...voli! Ima ih i na zemlji,samo su skriveni,tajanstveni i tako rijetki. Tko ga tijekom svog život ugleda,neka ga nikada više ne pušta!

Ah,srednja škola! Svi će reći-od koljevke pa do groba,najljepše je đačko doba! Ja odgovaram-kako kome. Onaj film sad na RTL-u,"Nikad se nisam poljubila" s Drew Barrymore natrag u srednjoj školi potaknuo me malo na svoja sjećanja i doživljaja srednje škole. Nevjerojatno kako se mentalni sklop cura i dečki u srednjoj ne mjenja već generacijama. Tu je uvijek najpopularnija cura,isto tako i frajer,faca među facama.Onda je tu dobra,mirna cura,sentimentalna. Pa nezaobilazni štreberi i na kraju razredni klaun! Mogu potvrditi da sam u srednjoj gledala sve s popisa...Da mi je sad scenarij povratka u srednju školu...vratiti se sa mentalnim sklopom koji sad imam... Jer od srednje škole sam svoj život okrenula za 180 stupnjeva. Iako sam zadržala nešto svojih vrlina i mana,svojih navika i stavova...moglo bi se reći da sam odrasla.Svi se sjećate kako je bilo dežurnoj ovci ili ste sami bili u njenoj/njegovoj koži,ona/on koga su za svaku sitnicu dočekivali na nož,u njenu/njegovu čast su se smišljali najgori mogući epiteti...i tako iz godine u godinu! Da mi je vratiti se sad...znala bi se postaviti. Onda nisam znala. Ali valjda svatko mora proći to u svom životu da bi kasnije znao kako s takvim ljudima. Pa onda maturalac...ludilo,zabava-prvi poljubac! :-)

Netko ima sreću da je prvi poljubac Raj,netko nije te sreće. Ali najvažnije je da svaki sljedeći poljubac učiniš magičnim,jer njime drugu osobu daruješ dijelom svoje duše! A ona je samo tvoja za pokloniti... Najvažnije je da vjeruješ u sebe,ti možeš sve što si zacrtao...i hoćeš više! Želiš se uzdići iznad šupljih kretena koji će provesti čitav svoj život pokušavajući nekog povrijediti,no na kraju će povrijediti samo sebe. Neki kažu da je srednja škola pakao,za mene je to bila osnovna škola... No to je druga priča! :-)))

Pozivam sve da komentiraju post ili svoja sjećanja!

Pozdrav svima!

Nisam dugo pisala,ali eto me opet! Za one koji ne znaju preko ljeta honorarno radim noćne,i eto sada sam došla doma! Ekipa je super,ima ih mojih godina ali i mlađih. Uglavnom,posao je u tiskari, ručno se prilozima puni Večernji (ako kupite danas novine naći ćete priloge koje sam ja ubacivala).Posao je podjeljen tako da ženske rade na tzv.kičma transu (što bi značilo,dobe najgori posao). Dok naravno dečki rade puno lakše poslove,to me uvijek fasciniralo-nismo li mi kao što oni vole reći slabiji spol?! Dečki u tiskari moraju s mašine uzeti štos novina,dati curi i vrtiti se na kraj reda i čekat da ponovo dođe na njega red. Tu i tamo mora curama nadopunit priloge,i kad je štos novina gotov,odnijeti ga.I to je sve što oni rade...A ja sam danas bila tako ljutaaaaa! Dakle,mašina ubrzava,polovica dečki radi i mući se dok druga polovica vrti palce! To ni nije tako strašno,ali onda sam ja morala uz svoj posao raditi i njihov jer bi inače novine padale po podu!!! Krasno! I kao da to nije bilo dovoljno,još sam i brojala novine jer su mi ih svakak donosili! I kako onda jedna mala,krhka cura od 160 cm nebi POLUDJELA!!! Kad sam otišla šefu pol tiskare me čulo! Sad me sve tako boli,kad bi me barem imao tko izmasirati...ali me nitko ne ferma! Sad ću otići pajkiti i ne dižem se do 14 sata!!!

Pusa svima! :-)