Agramka

Dragi moji, iako mnogi vrijeđaju i ne vjeruju u ništa... ali to je zapravo najmanje bitno! Ja ću vam ipak ispričati nešto! Prsten... sigurno se pitate kakav! Dakle, kupila sam dragome prsten kao i sebi! Odlučila sam ga iznenaditi... jer me stvarno u ovih mjesec dana razmazio! Voli me... nije to klišej! Dugo sam o tome mućkala glavom... Sebi sam lako kupila prsten ali problem je bio kako njemu kupiti, nisam znala veličinu! No, dosjetila se mala Dora i povela ga sa sobom u kupnju pod izlikom da kupujem prsten burazu a on eto ima ruku kao i buraz! I našli smo jedan predivan! Nije on imao pojma o ćemu se tu radi i već je bio zaboravio na taj prsten...

A onda se dogodio roštilj kod naših prijatelja... i već sam dan ranije dogovorila s prijateljicom da snima kamerom...! Iza ručka smo opalili po vinu i ja sam se u jednom trenu digla i najavila govor! Njoj je to bio znak da počne snimati! Prvo sam se zahvalila prijateljima što su nam priredili tako divan ručak, zahvalila sam im se na svoj podršci koju su i meni i njemu pružili! A onda sam se okrenula dragome... To je nekako ovako išlo: "Najdraži... sada tebi par riječi!" Nije primjetio kako mi klecaju koljena i kako se maloj Dori trese šapica... Rekla sam mu kako mi je drago što je pored mene, rekla sam mu da ga ne bi našla ni da sam ga svijećom tražila! Rekla sam mu isto tako da je zaslužan što se opet smijem... Zatim mi je on rekao:

On: " Pa kako ne bi, pa ti si moja cura!"
Ja: " Cura? Valjda djevojka... cura je tako isfurano!"
On: "Pa da, moja djevojka!"
Ja: Djevojka? A mogu li biti nešto drugo?"

On me čudno pogledao... a ja sam uzela njegovu lijevu ruku, spustila se na koljena i stavila mu prsten na palac! U taj tren ekipa je urliknula i zapljeskala... On se šokirao, pa je počeo plakati... jer nije to očekivao! Po prvi puta u životu dogodilo se da on nije mogao od šoka zucnuti ni riječi! Osim jednog "Volim te..."!!! Zagrlio me i nije me puštao... Frend je počeo plakati ko kišna godina... Nino, ma skroz su simpa bile te suzice...! ;) Zatim je on meni nakon toga stavio prsten na palac i rekao mi da nikad u životu nije tako nešto doživio! Pitao me zašto je feniks na mome prstenu... " Najdraži... jer sam poput feniksa umrla i ponovno se rodila kao nova osoba!" Užasno sam se izmijenila, on je zaslužan za to! Pri prvom upoznavanju vjerujem da se dogodio klik i da smo se našli na istoj valnoj duljini! Ovih mjesec dana sve je išlo vrlo brzo, ostali smo zbunjeni i on i ja...! Ali vjerujem u njega… i u nas! Bez obzira na sve…;)

Počet ću riječima.. nikada me nisi volio! Želim zapamtiti ovo... da ne bude zabune, ovo pišem isključivo i samo radi sebe. Za tebe me iskreno briga hoćeš li ikada ovo pročitati... I ono poštovanje prema tebi koje je postojalo nakon što si me ostavio, sada je nestalo! O tebi nikada ružnu riječ neću izgovoriti, nikada više ti ime neću spomenuti, nikada te niti blatiti neću... jer ja sam tebe čovječe voljela! Koliko god bilo tebi teško u to povjerovati, voljela sam te. Podredila sam sve tebi, čula se s tobom kada si ti mogao razgovarati, vidjela se s tobom kada si to ti mogao i imao vremena. Bila sam spremna na sve... rekoh ti onda ako se sjećaš, jer dao si mi šansu za uzmak, ali uzmaknula nisam! Jer sam te voljela... I Brodolom srca ti to dokazuje! Ti mene nikada nisi volio, nisi me čak ni poštovao... nakon svih onih psovki teško mi je u to vjerovati! Zapravo, prestala sam te poštovati nakon jedne tvoje izjave na našoj zadnjoj kavi... Nisi vjerojatno izjave ni bio svjestan, ali dobro sam ju upamtila! A što se tiće psovki, idem po onoj pretpostavci da ne možeš reći ružnu riječ osobi koju si volio... Dobro, pretpostavka je majka svih zajeba ali opet...Zašto si se igrao sa mnom kada sam mislila da si prestar za igrice? Ako me ikada itko mogao rasplakati, to si bio ti - ali više ne! Ako me ikada itko mogao uništavati, to si bio ti - ali više ne! U meni više ne budiš ni jednu jedinu emociju! Što je teško za povjerovati jer sam emocionalna osoba... nakon svih onih epiteta koje si mi izrekao emocija prema tebi je nestala! Možda je tebi ovaj napad odgovarao, jer suoči se s jednim, napad je najbolja obrana! Moj obraz je čist, a znaš li zašto? Zato što ja o tebi ništa nikome nisam rekla... iako ti vjeruješ u drugo! Zaista nije bitno... ja ću dalje kroz život! Jer kako sam te zavoljela tako na brzinu mogu postati hladnija od leda! Da si barem rekao mi: " Djevojčice... ne volim te!" - nikada ti ništa ne bih rekla! Ali onaj tvoj prekid preko ICQ-a je bio kukavički! Ne znam kako bi to drugačije mogla nazvati! Sada pišem ovo sama sebi i iz zahvalnosti prema tebi, ni ne znajući puno si me naučio… Na kraju svega želim ti da ideš kroz život što bolje možeš a sebi želim da nikada više svoj put ne ukrstim sa tvojim! Ne zato što te mrzim… ne mogu mrziti nekoga koga sam voljela, nego zato jer si za mene mrtav! Ne zamjeram ti ništa ali one psovke ne opraštam! I nikada mi više nemoj govoriti o odrastanju jer sve što si sada napravio najmanje otkriva odraslu osobu! I odlazi sada, svojim smjerom… živi neki svoj zamišljeni život i dalje imaj o svemu neko svoje posebno mišljenje. Zbogom… sve je rečeno! Adio… goodbye! Nikada više…! Zbogom…! I sada evo pismo koje je zaista oproštaj... opraštam se od tebe! Moram se oprostiti od tebe, barem simbolično da mogu pogledati ovaj prsten na mojoj ruci i poljubiti biće koje volim!

Za kraj ti ostavljam ovo…

„ Moj bijeli labude,
kad me jednom ne bude!

Sve će vode labude,
da se razbistre! “

Romantika... tako ju je teško naći! Ima je još u ljudima, iako sve manje na ovome svijetu! U svome sam mladom životu romantiku doživjela samo jednom... no to je prošlost! Želim vam ispričati sadašnjost... Volim ga... Bez obzira što danas ljudi misle kako mogu polagati prava na tuđe živote... Oboje smo puno izgubili, izgubili smo jako puno ljudi u svojim životima! No dobili smo nešto puno jače! Dobili smo ljubav jedno od drugoga... najednom smo shvatili tko nam je zaista prijatelj... oni nisu!

Jučer mi je strahovito falio... imam anginu i ne smijem van, pa ga ni nisam mogla vidjeti! Znate kad vam netko toliko nedostaje da biste bili užasno sretni da vas samo zagrli!? I tako noćas chatamo, a ja izgaram jer bi ga jednostavno željela vidjeti! I tako ne misleći, na chatu ispalim rečenicu koja će se kasnije pokazati presudnom: "Zlato, željela bi te tako vidjeti...!" Njemu je to bilo dosta, jer sam dobila odgovor: "Sad se spremam i dolazim!" Ja u šoku gledam u monitor... i još si mislim kako mora da se šali! Ali ne, on je stvarno odlučio da dođe...! U 04 ujutro, kad su mi svi doma spavali, on je došao...! Otvorila sam prozor (sva sreća pa sam u prizemlju) a on mi se ušuljao u sobu i jedva dočekao da me zagrli! Upozorila sam ga da mora biti maksimalno tih jer u sobi do moje spavaju mi burazi, a nemam standardna vrata, nego drvena vrata s roletnama na razvlačenje! Tiho mi se uvukao u krevet, legao pored mene i zagrlio me! Pričali smo ispod glasa, tu i tamo se grčili od smijeha samo da nas nitko ne čuje...Većinu vremena mi je nježno prelazio prstima po licu i ljubio mi nosić... ako se nikad nisam raspekmezila, noćas sam se raspekmezila! Zagrlio me i rekao mi:" Ljubavi, ne daj mi da zaspim..." Već sam i ja skoro napola spavala, primjetila sam vani zoru... Njegovo zeleno oko mi je reklo da je vrijeme da krene doma a bilo je tek 6:30! Ispratila sam ga tužnim pogledom, jer sve što je lijepo kratko traje! I da sam znala da će danas imati oči na pol dvanaest, crvene i totalno neispavane... ne bih to nikada napravila! Ali... kako ide ona pjesma Ede Majke... "Ovo mora da je ljubav"!!! Zahvalna sam svim divnim ljudima u mom životu i onima manje divnima... a posebna pusa kumi barbiii jer nas je upoznala! ;)

P.S. Ovo je naša mala tajna, zato molim vas... psssssssssst! ;)

Dan 1.

Jučer sam doživjela nešto divno... dragi mi je dao da vozim! On, je meni nakon nesreće dao volan u ruke i išao me učiti voziti! A ja kad sam skužila kaj je kočnica a kaj kuplung... ne da sam vozila nego sam letjela! Ovo je bilo prejebeno... Dakle, prvo mi je objasnio što radim s nogama, otpuštam kuplung dok pritišćem gas! A zatim brzine... prvu... pa zatim i drugu! A onda sve povezano, pa u vožnji mijenjanje brzina! Bilo je tako mrak... i kaže mi da se uopće nisam ponašala ko tipično žensko koje se boji malo jače primit mjenjač ili okrenut volan! Meni je to došlo malo bolje od lunaparka! A zatim mi je pokazao vožnju u rikverc... wouuuuuu, to mi se svidjelo! Savršeno je kako ti retrovizor poveća stvarnu sliku! Misliš kako si blizu jarka a zapravo imaš još nekih dobrih dva - tri metra! I tako je mala Dora vozila... i bude opet!

Dan 2.

Opet ja za volanom… Ovaj puta na ledini punoj šljunka i kamenja kod hipodroma! Moj sensei mi prepušta mjesto vozača i palim auto! Prvu i drugu brzinu sam savladala a danas je na red došla treća! I onda je upalio radio da me zbuni… htjedoh ga ubiti! Krenula sam u prvoj i odmah prebacila u drugu… dodala gas i po šljunku zaorala! Klap,klap… ma bravo Dora! Ma teren me malo plašio, šljunak pa još bare kišurine… dobro da nije bilo nekih većih rupa! No, nevjerojatno… nisam se nekaj baš tresla nego sam odlučila krenuti…! I tako se mi vozimo u drugoj, dođe zavoj pa malo smanjim gas! I prođem, a onda mi on kaže: „Odmah u treću!“ I… naravno da ne pogodim pravi položaj mjenjača pa se nađem opet u prvoj! Jooooooooj… Ništa, vratim u drugu… i tako sam par puta ponavljala dok mi treća nije ušla u grif! Al vrhunac je bio kad mi se na putu našao pas, pa sam po kočnici… i naravno skinula noge s kuplunga i kočnice pa mi se auto ugasio! No, bit će nešto od mene prije nego dođem u auto školu!

Malo sam vam opisala… ako da Bog budem i snimila mali filmić… da i to umijeće vidite!

... my smiling angel! All the words in this world can't tell you how I feel! All those smile's are not enough, you deserve more! If I need to find one word how to describe us... it would be FAIRYTALE! When I look into your eyes, I see myself in both of them! When I'm with you i don't think about anything else, i don't need anything else, i don't want anything else... but you! And I'm happy... in this moment i'm happy more than ever! You really brought out all what's good in me! I want to keep this feeling forever between you and me... The path before us has it's good and evil, but I'm not affraid because all the evil in this world can't hurt us! Can't touch us, can't destroy us! I have kissed you just now, but I allready miss you! To have and to hold is all I wish… gold fish will be generous! Like a song never to be writen, like a candle never burned out… that's us, two of a kind! It takes one to know one… and I have recognised you! To hear your soft voice… makes me wonder what I did to have a chance just to be near you!? Is it finally our time….? To sing a song, light a candle… and tell our story! Would you… would you smile angel?

Show me a path so you can see my light...! So I can get my pair of wings and fly beside you...! Just to be free as I am now! And keep smiling... always!