Agramka

Kako biste najprije razumijeli o kojem događaju pričam posjetite OVU stranicu te pročitajte pravila. Ako znate o ćemu se radi, nebitno... a ako ste se prijavili onda se vidimo tamo!

Fotomaraton su prvi put u Hrvatskoj organizirali 2007. godine i tada sam se prijavila nadobudno misleći kako je to jako lagano... Damn girl, dočekalo me 24 različite teme po kojima moram raditi, 12-satno šetanje po cijelom gradu, tri punkta a na svakom se moram pojaviti u određeno vrijeme po novih 8 tema! Negdje oko 17 popodne sam odustala! Nismo imali auto jer je baš tada bio na popravku i nisam više mogla, noge su me boljele, već sam bila i poludjela skroz.

Kada je bila izložba glavu sam si htjela odgristi kada sam vidjela kakve sve fotke su na izložbi završile! I tada sam si tvrdoglavo obećala kako slijedeći nema šanse da propustim ili odustanem... ima da to završim do kraja. Potpuno nebitno hoću li biti među prvo troje ili samo na izložbi, ne tangira me ni najmanje! Želim sudjelovati... Naravno da sanjam biti među prvo troje, tko ne sanja taj je idiot! Ali realnost je ipak nešto drugačija... konkurencija je jaka, skupina je neograničena godinama (od malenih kikića do stare garde fotografa), sudjeluju baš svi! Ove godine idemo autom po cijelom gradu, nosim sa sobom svu potrebnu opremu i ima da se rasturim! Prijavila se jesam još uplatiti 100 kn kotizacije i spremna sam ko da osvajam Mont Everest! Majke mi...

Kaže meni nedavno jedan fotograf kako fotografija nije umjetnost...?! Ili je možda želio reći kako moja fotografija nije umjetnost... (vrlo vjerojatno... jer reći da fotografija nije umjetnost je ravno bogohuljenju).

Ja osobno ne podcjenjujem nikoga... bilo da fotografira, slika ili piše pjesme. Svatko od nas na umjetnost bilo kojeg oblika gleda drugačije, ono što je meni umjetnost drugima nije, a ono što njima jest ja u tome ne vidim ništa! Svatko ima pravo na vlastitu umjetnost. Kreativnosti su razne a mogućnosti beskrajne. Kada sam to glasno i rekla odjednom gospodin fotograf nije više sa mnom želio prozboriti niti riječ. Malo mi je samoljubivo tvrditi kako nešto nije umjetnost... Kako pojedini ljudi ne vole iskrenost, dobar si jedino ako lažeš i povlađuješ...

Ja za sebe ne tvrdim da sam umjetnica, niti mislim da sam fenomenalna ali znam da sam dobra u tome što radim! Jer da nisam dobra ne bi se time bavila. Ima jalnih ljudi, ljudi koji vole misliti kako nitko drugi na svijetu ne postoji osim njih! Za razliku od njega kako se postavio prema meni, kada mi je uvalio svoju mapu fotografija u ruke iskreno sam mu rekla kako mi se jako sviđaju fotografije i kako mislim da su i više nego dobre...! Ima jako dobre makro fotografije a makro je nešto što ja najviše volim! Ako sam ga time posramila super, nešto će naučiti... a ako nisam, onda nikada ništa neće naučiti! Ipak, uvijek ostavljam da moje radove komentiraju drugi, ali samo konstruktivnom kritikom! Jer kritika bez argumenta je tu samo kako bi uvrijedila i ponizila... a to ipak onda nije kritika! Uskoro ćete i vi biti moji kritičari, web stranica super napreduje i sviđa mi se! Moj mali svijet fotografija...

Danas sam bila na pravom malom foto safariju! Naš Zoo vrt po ljetu ima super programe pa tako sam dragoga i sebe prijavila na dvosatni foto safari! U 10 sati smo se pojavili s fotićima na dogovorenom mjestu i odradili zajedničku fotku pa smo mogli krenuti.

Uz grupu od nas osam tu su još bili edukatorica i fotograf! Obišli smo samo neke životinje i to one koje smo mogli dirati i žnjarati! Mene je najviše oduševila deva Barbara koju sam gladila po nosu a ona mi je zauzvrat cijelu ruku oblizala! Mala skočimišica se ugnjezdila u mojim rukama i uživala! Dosta smo naučili, mogli smo pitati edukatoricu sve što smo htjeli a fotograf Ogi je cijelu ekipu učio kako najbolje fotografirati životinje! Poslije smo sjeli s Ogijem nas dvoje na cugu, njih dva po pivici a ja po cedeviti! Saznala sam sve najnovije o Zoo vrtu, kad će nova nastamba za lavove, zašto nas je napustila gepardica Marina i kako je od bolesti uginuo tigar!

Nastale su poprilično fenomenalne fotke! Najjače mi je bilo saznanje kako grivasti vukovi jedu voće!!! Slistili su banane u roku odmah! Crvena panda nam je malo zadavla muke, nikako da se pojavi a onda sam ju uspjela uhvatiti! Photosession uspješno odrađen!

Sada treba samo poslati fotografije i čekati... Možda mi neku fotku izaberu kao fotku mjeseca! Fotografije neću ovdje staviti nego na svoju stranicu koja je skoro gotova pa ćete ih sve moći vidjeti tamo! A ako se vi želite prijaviti na mali foto safari stranica za prijave je OVDJE!

P.S. Na slici je Barbara!!!