Agramka

čet - 28.09.2006

Moje poddomene!

Ah, iako ih imam od početka, tek sam sada aktivirala svoje dvije poddomene! Zahvala Liby jer mi je po kratkom postupku pomogla aktivirati ih! Fakat sam tutlek, i to me smeta, trebala bih malo više sjediti uz komp... Kad samo vidim koliko je onih od 12 - 13 godina pa rasturaju kodove i dizajn, sve mi dođe da se posramim! Kad pogledam kodove u uređivanju stranice dođe mi da se upucam kako se pogubim unutra! Uglavnom, postavila sam linkove svojih poddomena s lijeve strane! Na PHOTO domeni sam već stavila svoje fotografije... i svaka od njih je moja autorska a to garantiram za svaku slijedeću! Slikovne linkove ću staviti kad uspijem shvatiti kako to napraviti... ili kad nekoga zagnjavim! ;) Na domeni PISAC ću objavljivati svoje pjesme i priče... jer pisanje me smiruje, pisanjem dajem jedan dio sebe, a taj kniževni je uvijek iskren! Mislim da bih lagano trebala neke blog instrukcije, joj, kako će ovdje netko zaraditi na meni! ;) A zašto to govorim na ovaj način... jer će mi trebati, vjerujem da ću ovdje na blogu ostati još jako dugo! Ovih dana sam smirena pa sam odlučila malo više se posvetiti fotografijama i blogu! Jedan projekt mi se mota po glavi, i ne mogu povjerovati koliko sam ambiciozno zagrizla... možda i previše, no vjerujem u taj projekt! Znam da će iziskivati cijelodnevne napore i rad od ranog jutra do kasno navečer ali to želim! I s objavljivanjem fotki sam počela u prošlom postu iako sam ovdje već godinu i nešto! I to je nešto što me sad malo zaokupilo, čini se da nemam vremena za ništa drugo osim fotografije! Naganjam buraza koji je u Engleskoj da napokon napiše taj prvi vražji post... Fali mi malac, prazno je bez njega! A ja ću krenuti na instrukcije iz bloga i na tečaj web dizajna! To sam si zadala, i potpisujem memorandum da ću to i napraviti! Pozdrav Godfatheru koji je jedini skužio moj post iz Opatije! Pozdravlja vas Dora sa svoje domene i dvije poddomene!!! ;))
Dora 28. rujan 2006 19:56:00 | (0) komentara

pon - 25.09.2006

Opatijo bajna!

(Fotke koje vidite dijelo su mojih ruku i mog fotića!)

Ljudi dragi, u subotu se Dorić probudila rano da sve pripremi, da doručkuje jer je u 9 pred nju dolazio dečko te su se otisnuli na jednodnevni izlet u Opatiju! Bilo nam je mjesec dana pa je Dora uz sve ostalo dobila jednu crvenu ružu! Put po autocesti smo kratili slušajući radio Samobor (iz prošlog posta)! Došli smo za nekih dva sata i kad smo prolazili kroz Rijeku bilo je uzvika: "Forca fiume!" Jedva sam čekala da dođemo u Opatiju... Jer slušajući o Opatiji i gledajući fotografije koje mi je Skydiver neumorno slao, vjerovala sam da je zaista lijepa! S njim sam se ujutro čula i bilo mi je žao što je on u 9 ujutro kad smo mi kretali putovao van Hrvatske... A nadala sam se da ću kolegu napokon upoznati, da ću uz njega kao vodića proći cijelu Opatiju... No, eto nije bilo druge, Opatiju smo sami morali proći uzduž i poprijeko! Prvo, kad smo parkirali, parkirali smo negdje Bogu iza nogu, daleko od centra! Negdje još iza hotela Istra... A onda pehaka! Bilo je sunčano i vruće, more prekrasno... šetnja uz obalu! Onda smo se sjeli na cugu u neki birc preko puta hotela Agava, dočekala nas je neka nasmijana, crvenokosa cura! Naručili smo cugu i odahnuli od puta! Nisam znala što bi i kako prije! Toliko sam toga htjela vidjeti! Imala sam dva cilja, fotkat Djevojku s galebom i posjetit jedan kosi toranj, kao onaj u Pisi, Skydiver će znati koji!!! ;) Ostalo sve smo u hodu rješavali! Šetali smo se šetalištem uz obalu, vidjeli Villu Žuži (da, vila one Žuži Jelinek!)! Koji groznjak, vila u ciklama boji, neka tamno ružičasta, Bože me oslobodi! To nisam iz principa htjela fotkat, ali fotkala sam marinu, lijepa mala, pitoma marina! Već je bilo oko 15 a mi smo ogladnili pa sam nazvala kolegu fotografa s Indexa, Dražena i pitala ga da nam preporuči neki restoran gdje je fino a da ne izađeš praznog džepa! I on ni pet ni šest odvali: "Gostiona Istranka". Otišli smo, ali sam se zbedirala jer nije bilo ribe na meniju, osim grdobine i lignji... što ne jedem! Ali sam zato naručila fuže s tartufima! Mljac!!! Zatim je došao i Dražen pa smo se upoznali, i pitam ja njega pošto se kreću u istim fotografskim krugovima, poznaje li Skydivera... ali ne poznaje ga, što mi je čudno jer Opatija je zaista malen grad! No dobro, ja znam da Skydiver živi u Opatiji ali je tamo najmanje! Svjetski putnik, što ćeš!!! ;) Iza ručka smo otišli prošetat Ulicom Jurja Dobrile, ah, lijepe kuće su tamo! A onda sam naišla na taj famozni kosi toranj koji po mom mišljenu nije nimalo kosi! ;)))

Klik klik... par fotkica i krenusmo dalje u istraživanje! Zatim smo otišli na sladoled koji sam btw. lizala oko pola sata jer mi je mala u slastičarni nabila ogromneeeee tri kugle tako da su mi se korneti raspali!!! Jeeeeeee! Prošli smo po plaži kod štandova, gdje ima mali vlakić za djecu, trampolini...itd. I onda što se dogodi... usred centra Opatije naletim na svoju šeficu s klinkama! Pa oni mene ne mogu ni na vikendu pustiti na miru! ;) Počelo je puhati, valovi su se digli, udarali u obalu... Mrak je već debelo padao, pa sam krenula ostvariti svoj drugi cilj, slikati Djevojku s galebom! Ah, predivna je... a tek kad su joj u podnožju stijene upalili reflektore! Wou!!! Oko 20 smo krenuli do auta i nazad za Zagreb! Već smo bili pred Rijekom, ja sam se još okretala za Opatijom! A tek zvijezde iznad nas... Vidjela sam svaku veliku i onu malu!!!

Dora 25. rujan 2006 23:05:00 | (1) komentara

sub - 23.09.2006

Radio valovi!

Dobro jutro svima!!! Postoji purgerka koja sluša radio Samobor! Dapače, jako joj se sviđa radio Samobor, voditelji su veliki zajebanti! A ja kao najvjernija slušateljica jučer sam imala priliku posjetiti radio Samobor i upoznati dečke koje sam danima, tjednima tlačila svojim sms željama! Najprije je trebalo doći do Samobora pa sam krenula Samoborčekom! A onda na autobusnom čekala bus za Breganu... Naime, lokacija radia je u samoj blizini granice s Janezima! U jednom trenu sam se i izgubila, no spas sam potražila tako što sam jednostavno nazvala voditelja Žutog na radio i bilo je: "Please help me!" Žuti se pojavio u bircu preko puta i ni pet ni šest odmah ruka i puse u obraz??? Zazujala sam... ali ajde dečkić je simpa! Ma to dečkić je od milja! Gazda Mislav se pojavio iza njega tako da sam i njega upoznala, onoga kojeg sam najviše kurila! ;) Ajme, neću više... neznam kako me čovjek nije već poslao u jednu stvar! A onda me Žuti odveo do studija i ostavio me na čuvanje Kruni voditelju i Kruni tehničaru! A dečki su super, sve su mi pokazali, Bila sam s njima dok su emisiju odrađivali, pustili su me u montažu, u režiju...! I cijelo vrijeme smo brbljali, sve sam vidjela! Joj, koji doživljaj! Žuti mi je na odlasku udjelio puse u obraze i rekao mi da nek ne budem stranac i neka im opet dođem! Kruno (tehničar) mi je pokazao kako se rade vijesti, gledala sam Krunu (voditelja) kako vodi emisiju… Malo mi je falilo da se ne sjednem za pult i počnem spikat u eter… No znam da gazda Mislav to ne dopušta, što i razumijem jer ako dopusti meni onda će mu ispred studija stajat u redu… Pa sam pregrizla želju! Sve u svemu, uljepšali su mi dan, predivno sam se provela i to mi je bilo jedno divno iskustvo! Jedino mi je bilo malo žao što nisam upoznala tehničara Matu s kojim se ipak najviše čujem! Ali budem i njega…! Pa do slijedećeg posjeta mom omiljenom radiu kažem samo… HAPPY STATION!!!

Dora 23. rujan 2006 8:38:00 | (6) komentara

sri - 13.09.2006

Traži se oprost

Bijah jednom ljuta... poklopila sam slušalicu zadnji put... nisam htjela slušati dalje! Kao i obično moja glava radi prije mene i mog srca...! Naravno, zabrijala sam da me moj blog frend ponovno otkantava! Nije zapravo ni rekao NE na jednu ideju, no u tom trenutku želeći tu želju ostvariti nisam zastala i osluhnula što je to što on želi! I nismo se dugo čuli, jako dugo... predugo! Nisam slušala njegove želje, nisam vidjela da je preopterećen! I da, priznajem da sam kriva... umjesto da se dogovaramo, da čujem što on želi ja sam tjerala svoje, požurivala! Moralo se dogoditi, komunikacija je naglo prestala...! Prvo sam bila užasno ljuta, naravno na njega kojeg sam za sve krivila! Bilo je tu epiteta poput: "Ma ljenčina jedna!" (a zapravo užasno puno radi...) , pa zatim: "Svinja, kako je mogao, pa naravno jer je muško!" (a zapravo nema pozitivnije osobe od njega, ili je ja nisam srela!). Prošlo je 6 mjeseci... Bilo je perioda kad su mi falili razgovori, onaj njegov zarazni smijeh... urnebesni vicevi! U tom periodu sam stvarala, iznenadila samu sebe nekim stvarima, naučila nešto novo... no bez njega, i bilo mi je krivo! I dok na kraju nisam sve pregrizla... i nazvala ga! Isuse, a kad sam čula koliko se razveselio kad me čuo... skoro sam se rasplakala! I sad mi je drago što nisam išla po mom standardnom paternu... jednom kažem zbogom, to je zauvijek! On zaslužuje čuti dvije riječi, one magične! ;) A sada njemu:

" Dragi prijatelju, nikada te nisam vidjela ali ne bi vjerovao koliko sam sretna opet ti čuti glas, pa smijeh...! Puno su mi značile tvoje riječi, smijeh, razgovori... pa da, čak i one kritike! Ti i ja smo dva različita svijeta barem po onome što smo prošli do sada u životu, po iskustvu... ja to vidim i sada priznajem da sam pogriješila! Znaš da me nikada nisu zanimali neki komentari koje su ljudi ovdje trusili, uvijek sam te gledala drugim očima, tvoj rad prepoznavala srčano, rasčlanjivala razgovore direktno, uvijek sve rekla izravno... jedino se s ovim nisam mogla nositi! Nisam shvaćala da ti je toga preko glave, da si se zasitio upravo onoga što sam zajedno s tobom željela ostvariti! I neću više to potezati, kad budeš i ako ikada budeš želio to ostvariti vjerujem da ćeš mi reći! Zapravo voljela bih da mi kažeš...! A ja ću osluhivati, svaku kritiku i pohvalu s tvoje strane! Svaki razgovor, osmijeh, možda tugu, usamljenost...! Hvala ti što postojiš! I na kraju one dvije magične... OPROSTI MI!"
Dora 13. rujan 2006 19:46:00 | (5) komentara