Agramka

Ja se ne bojim ničega. NIČEGA! I nikoga... osim Boga. Ispravno živim. Pričala sam s frendicom neki dan o nećem neobaveznom i uopće neznam kako smo došle na to, ali smo na kraju raspravljale o tome što sve čeka sve one koji preko ljudi gaze da dođu do love... sve koje varaju i kradu!

Sjetih se jednog mog "bisera"... Bila sam s njim tek jedva dva mjeseca, bila sam blesava, još uvijek noseći na nosu svoje ružičaste cvikere. Da sam slušala malo bolje Bebeka što mi želi reći mogla sam se poštedit bruke.

I na kraju kad ti kažem volim te,
Ne veruj mi, lažem te.
Tako ti je mala moja, kad ljubi
bosanac.

Skrivao se od ljudi, nigdje slike njegove nisi nać mogo... možete zamislit moju sumnjičavu fotografsku facu svaki put kada bi ga pokušala ufotkati a on nije dao... Imao je doma pištolje zaključane u ladici... ovlaš objašnjavajući neku spiku s MUP-om... u koju niti sada ne vjerujem! Tek nakon prekida shvaćam s kime sam bila. Kada sam čula priču nije bilo dvojbe da li da u nju vjerujem ili ne... on mi je sam svojim ponašanjem to dao na znanje! Usrao se živ ko grlica mene malene djevojčice. Neznam, valjda je mislio kako ću USKOKU otić pa se jadan mora hitno spakirati... Ja nisam cinker, nisam đubre... osim toga, ne moram ga ja kažnjavati, doći će i njemu na naplatu jednom! Svakome dođe... Nije moje da se petljam, osim toga nije na meni da Pandorinu kutiju otvaram! A ponajprije svega, bosance i hercegovce ova država štiti, mene purgericu ne bi... nego bi još pomogli da nestanem! Ali kako ja znam reći, kako posiješ tako ćeš i žeti... tako da za sebe se ne bojim ali on je druga stvar! Onaj koji nikad nikoga prevario, okrao ili usosio nije za sebe se bojati ne mora. Ali mora da je gadno kada se i njegova vlastita sjena počinje skrivati...

Za slučaj da ovo čita, a znam da dolazi čitati... zamišljam ga oronulog, ispijenog od brige i potpuno sijedog od straha. Kažnjava te život za način na koji si ga vodio, jel da!? Ne bih mu bila u njegovoj prestrašenoj koži, mogu zamisliti koliko je gadno! Slušajući priče o tim malverzacijama mogu samo konstatirati da vrijedi ona stara izreka... "Kada si jednom unutra, nema više van!"... Žalim ga na neki način. No on je svoj put odabrao! Baš kao i ja svoj... život je život samo ako je slobodan, nesputan i siguran! Ne zamaram se previše... na njegovu žalost već sam i zaboravila kako izgleda, koje su mu boje oči. Sve sam zaboravila, i bolje je tako! Što sve novac čini čovjeku...

This is how it goes... Jučer i danas vrijeme sam provela u Zoo vrtu okidajući fotografije, polagano se učeći na moj trenutno najdraži Nikon! Da, da... griješila sam... sva sreća pa je to manualno - digitalni fotić i mogla sam one mutne i podeksponirane fotke obrisati! Neću se praviti da sam najjača i nepogrešiva fotografkinja kad nisam. Ali kada me krenulo onda su fotke ispadale predivno!

To su shvatili svi životinjski stanovnici zoo vrta pa su apsolutno surađivali i bili prekrasni modeli! Čak je i Congo živnuo (umislio je vjerojatno da je model za Armania ili Calvina Kline-a)! Congo je inaće lav, moj najdraži stanovnik zoo-a! Kad Congo rikne svi zašute... a ja prasnem u smijeh!

No ovaj naslov zapravo vas ne bi trebao asocirati na zoomiranje u fotografiji, samo se poklopilo tako. Razgovarala sam neki dan s dragim o nećemu što nam se počelo događati kada smo prohodali. Stariji blogeri znaju o ćemu pričam... ukratko za nove... Kada smo se nas dvoje upoznali i zaljubili ja sam imala dečka od kojeg mi je mrak padao na oči već nakon par tjedana hodanja. Taj je bio onaj tipični seljak od frajera koji misli kako je vrhunac izlaska reć curi kako ga ne bi trebala pustiti da dugo čeka (na kraju je ostao suh). I već mi se bio popeo na nešto... neću bit prosta! A onda sam upoznala ovo divno biće s kojim sam već preko 3 godine... E, to divno biće je tada bio u sličnoj situaciji sa svojom curom... koja je bila histerično slična njegovoj bivšoj ženi... To get to the point... oboje smo namjeravali ostaviti svoje "ljepše" polovice i odjednom, upoznavši se to je postalo lako!

Ali, ne... zašto bi nešto bilo lako kada može biti grozno...! Moj dragi seljak i njegova histerična cura su se poznavali + još nekoliko "dobrih duša" i eto ekipe. Kada smo prohodali počeli su nam zagorčavati živote, on je jadan, začaran a ja sam kurva koja ga je tijelom opčinila! Piksu marmelade... za svašta su me u životu optuživali ali još nisam čula da i tijelom mogu začarat... Ugl, epilog svega je došao do njegove mame a njegova sestra je svime predvodila tako da ja eto nakon tri i nešto godina nemam s njima odnos... ali njihov problem.

Ono što je zapravo ovih dana bio zoom in je ono što nisam znala! Provaljivali su mi u mailove, profile a po najnovijem njegovom pričanju i u moj msn history chat! Pa su onda detaljne izvještaje slali mome dragom a usput i pokušavali podvaliti priču kako se s bivšim dopisujem... baš na taj dan kada smo dragi i ja bili cijeli dan skupa! E sad ja vas pitam, koliki moron moraš biti za tako nešto? A onaj koji mi je provalio u sve to je potpuno asocijalan i totalno neprilagođen... a ja glupaća mislila sam da je sramežljiv! A koji je slijedeći korak? Hoće li mi se bivši probat uvuć u krevet!? Ili možda histerična u njegov?! :D To još nisu probali...

P.S. Neke slikice ću vam dati na uvid a onda kada vam procure sline ostatak na mojoj web stranici!

Trubici za vidoviti komentar dugujem kavicu! Naime, kako sam u petak ostala prespavati kod dragoga nisam ni sanjala da bi mi majčica ujutro mogla poslati sms-ić u kojem se nalaze tri najljepše i najdraže riječi: "Stigo je fotić"!!!

Jedva sam čekala da se dragi i ja uputimo k meni doma na kavicu da dohvatim to slatko malo parće tehnologije! Prekrasan crni Nikon Coolpix P80 me čekao da ga primim i počnem okidati fotke! Ajme... tako je prekrasan, praktičan i moj je za 163 dolara + shiping + carina! Sve skupa došlo nas je oko 1400 kn! Da sam ga kupila u Hrvatskoj koštao bi me 3500 kn! Žao mi je onog Sonyja što su nam ga na carini ukrali i što je 900 kn tada otišlo u vjetar! Ali eto, sada napokon imam fotić! I već smo se dogovorili, slijedeći tjedan idemo u ZOO vrt! Sada sam došla doma, baterija je napunjena i sutra čim se ustanem idem ga isprobati! Danas nisam mogla disati od uzbuđenja... " E, a gle kakav zoom ima!!" "Daj snimi koliki makro...!!" Pa vriska, cika i veselje! Dragi i ja ko dva mala djeteta...

Eto, sad je valjda waltu kao i meni pao kamen sa srca i razbio pločice u kuhinji! Znam koliko se brinuo za mene i fotomaraton... eto, sad mi je srce na mjestu! Za slijedeći put već gledamo kupiti još dva objektiva, filtere i ostatak opreme! I onda ću si biti baš che-che!

P.S. To su se ovi na carini mene ukakali od straha pa sam ovaj fotić dobila... i zato ljudi, kada kupujete preko ebay-a ili nećeg sličnog uvijek je dobro nadoplatiti više pa se osigurati računom da stigne tako da vam ne mogu krasti robu na carini!

Da, da... baksuz sam ja! Uvijek sam to znala no što je previše ni pas s maslom ne bi pojeo! Sagledajmo činjenice, shall we?

Godina 2007. osim što je poznata po početku jedne divne ljubavi poznata je i po prijavi na prvi hrvatski fotomaraton. Za koji već svi znaju da nisam imala snage u nogama za završiti... otišlo je tada 100 kn u vjetar, trud i želja!

Pored mog malog najstarijeg Olympusa kojeg sam dala burazu kad je otišao u Birmingham, kupila sam BenQ! Ah, divan, lijep i pojačan s 8 mega pixela. Taj nije dugo trajao jer sam baksuzno sjela na torbu i krcnula display. Otišao je BenQ u vjetar a s njim i daljnje fotografiranje barem dok mi se ne vrati Olympus s puta!

Prije 6 mjeseci kupuje dragi meni na ebay-u Sony h5, moram li napomenuti da fotić JOŠ nije stigao meni u ruke...??? Rećeno nam je da je zadnje što se zna da je na carini u Hrvatskoj nestao (čitaj: netko ga je popalio)!

I za kraj baksuzne priče, niti ovaj fotomaraton nisam uspjela završiti jer je mome tati iz ruku Olympus poželio poljubiti pod iskrivivši si tako objektiv... bila sam primorana odustati od fotomaratona, olympusa i daljnjeg fotografiranja! Dakle... ako trenutno ne spadam u kategoriju naprednog baksuza onda neznam kamo spadam.

Možda baksuznu priču popravi Nikon coolpix P80 koji je moj dragi prije par dana nadobudno kupio ponovno preko ebay-a... ali samo u slućaju da stigne mi u ruke! Nestane li i ovaj... onda ću bijesno preokrenuti cijelu f***ing carinu da ga nađem! Riskiram odlazak u Remetinec ali sad je stvarno bilo dosta! Sva sreća pa poznajem dosta novinara... završiti će u svim novinama i udarnim tv vijestima! Samo neka se igraju sa mnom...