Agramka

Jedan je sat poslije ponoći, opet sam postala noćna ptica... Još razmišljam da li se potpuno vratiti u ovu sferu... natrag! To bi bilo kao da se okrećem preko ramena... A opet, koliko ružnih stvari sam ovdje doživjela bilo je i onih lijepih, trenutaka koji zaslužuju sjećanje! Shvatila sam to kada sam maloprije zašla u svoju bazu privatnih poruka! Obećala sam sama sebi da ću poruke onih koji su me povrijedili i razočarali izbrisati onom gumicom od 4,99! Prisjetila sam se sada svih onih lijepih poruka, koje su mi nešto značile, i koje mi još uvijek znače! Svih onih divnih ljudi od kojih večina više nije ovdje, ne pišu... nema ih.

Gdje je Arsen, što li radi Singerica... da li Morfej još uvijek ljubi...? Neki su mi srcu prirasli, neke bi najradije zaboravila... neke bi mrzila kada bih mogla... no ne mogu. Neke bi opet voljela vidjeti, neke bi zaobišla u širokom krugu... nekima sudski zabranila pristup! Svašta sam prošla ovdje, no da me tko pita bih li ponovila svoju registraciju da se mogu vratiti... rekla bi naravno. Jer sam užasno puno naučila... o ljudima, situacijama... svome ponašanju! U 6. mjesecu 2005. godine počela sam pisati, imala sam 24 godine i prvi put saznala što je blog. Imam osjećaj da sam do današnjeg dana ovdje dobila ubrzani tečaj života... I zato sam naučila... svoje živce nedam nikome na dizanje! Pijavice koje mentalno i emocionalno isušuju čovjeka nemaju što pored mene tražiti! Pozitivnost je oduvijek iz mene izranjala i ne vidim razloga da danas ne bude tako! Ionako sam uvijek višak dijelila s drugima... Noževa u leđima ionako će uvijek biti, kako godine odmiću, kako generacije odrastaju imam osjećaj da ljudi jedni prema drugima postaju sve gori! Dok se jednom međusobno ne pokolju... I zato volim svaki novi dan jer mi uvijek donese nešto dobro... ružno ionako na vrijeme zaustavim!

6 Komentirano: