čet - 17.11.2005
Cvijetić ludi...
Pozdravljam sve moje znane i neznane blogere,sve one koji me strpljivo čekaju,sve one koji me traže i sve one koji s toliko ljubavi prema umjetnosti šalju svoje radove za NAŠ natječaj - From me to you!!! Pozdrav Seraphimu koji nestrpljivo čeka prve pahulje,pozdrav dragoj Morky koja me uvijek nasmije! Pozdravljam i dragog kolegu Skydivera,primi moje najveće pozdrave! Pusa mojoj Razmaženoj,malom Martinu koji se skriva,te malom crnom vragu i dragom putniku! :D :D Falili ste mi,nisam dugo imala internet i sad nadoknađujem vaše postove... VRATILA SAM SE!!!
Na poslu je ok...oporavila sam se od one moje tračerice...i zadala joj udarac! Naime,ništa je nije toliko spustilo kao to što sam se ja s ljudima koje je tračala fenomenalno kliknula,bili smo već dvaput na cugi i rulja je super! I da...nisam joj zaboravila napomenuti kako nam je bilo dobro,baš smo se dobro zabavili i da su oni totalno zabavni! I još jednom sam opravdala onu tezu da je najbolje prosudit ljude svojom glavom a ne preko trača! Nego,rekla sam da ću vam javiti do kada produžujem natječaj...no o tome ću sutra,ovo je ipak malo osobniji post za takvu objavu. Ovih dana me pere taj neizbježan osjećaj outsidera,gledajući po gradu slatke poljupce i zagrljaje,ruke u ruci gdje god mi pogled padne...a onda ga moram skrenuti. Nemojte krivo shvatiti,sama sam odabrala fazu soliranja,sama sam odlučila prekinuti farsu od veze,sama sam odabrala sadašnji osjećaj usamljenika... No fali mi tako nešto. Ali ja poznajem sebe,uletjet sad u nešto samo bi pogoršalo stvari...ipak mi treba neko vrijeme! Nisam usamljena što se tiće ljudi koje upoznajem,prijatelji su uz mene kao što sam i ja uz njih...no fali mi onaj zagrljaj,poseban...koji ti prijatelj ne može pokloniti,jer ti onda više nebi bio prijatelj. I eto,sada kada lije kiša,kada bije vjetar,kad se zima uvlači u svaku poru tijela...
Ljubav je mala ptica i životna varalica,put mladosti,dah radosti. Cvijetić ludi,sreća ljudi,nešto lijepo a sasvim slijepo...
