Agramka

uto - 24.01.2012

Diaries of my life

Dnevnici mog života...

Naišla sam na njih prije par dana kada sam nadobudno pretraživala svoje ormare u potrazi za nekim starim pismima koje sam pisala tadašnjoj najboljoj prijateljici! Ogromna kutija na dnu ormara... Izvukla sam svoju prošlost. Prvi se rodio još davne '96. kada sam imala 15 godina. Od tada, svaki slijedeći dan pisala sam svoj dnevnik... Zato ih ima toliko, teka u toj kutiji mali milion! Šalim se, ali ima ih puno! Zadnji upis datira 10.11.2005. što bi značilo u tim je dnevnicima skoro 10 godina moga života!

Na polovici 2005. godine već sam se rodila ovdje na MojBlogu kao Dora i nakon par mjeseci paralelnog pisanja dnevnika i bloga... dnevnik sam nekako ostavila. Šteta, nedostaje mi to pisanje, papir i kemijska olovka. Bavim se mišlju da opet krenem pisati u tekicu dnevnik... ali da nastavim i sa blogom! Sada, u 30-oj kada čitam te stare dnevnike (a imam vremena jer sam doma bolesna od petka) izazivaju smijeh na te stare ljubavi, simpatije i moje balave probleme! :)

Lijepo se prisjetiti, jer kakav god moj život bio, meni je bio lijep! Ne uvijek ali nitko nije savršen, a niti njegov život!

 

Dora 24. siječanj 2012 12:25:52

5 Komentirano:

jel to morti perfidno zapakirana reklama za dnevnik.hr??
kako je bez veze ovaj komentar iznad.

vjerujem kako smo svi u nekom periodu života pisali takve dnevnike. kada sam ja našao neki moj iz dvanaeste - trinaeste pa pročitao sopstveni očaj zbog vjerovanja kako je mama dala bratu veći komad torte nego meni, a to znači kako mene ne voli i kako je on bolji od mene, a ja se tako trudim biti dobar... bilo me je stid do neba. i sve sam pobacao iz straha da bi to netko mogao pročitat. jer, godine poslije su pokazale koliko je sramotno i nepravedno bilo to što sam tad mislio.

Imam... imam ih i ja... ali nisu na jednom mjestu, raštrkani po ovih... mojih 4o kvadrata... Sada mi dođe da krenem u potragu...:)))
Dnevnik.hr se savršeno dobro reklamira i bez mene male i nevažne blogerice!

@urac, ti buš za ročkas tu dobio onda cijelu jednu tortu samo za sebe! Zapravo, kad bolje razmislim, nećeš dobiti samo jednu...! :D

@medeja, o da... kreni u potragu, i samo to je već veselje! ;)
otprilike 7 godina moja obitelj i ja nismo mogli prici nasem mjestu (pored Osijeka) a tako niti nasoj kuci, zbog rata, a kada se dogodio i taj dan, nasli smo kao i svi mjestani gole zidove i potpuno prazne sobe... bez apsolutno ijedne uspomene... ja sam uzalud trazila bar poneku sliku, bez uspjeha... jedinu svoju stvar koju sam nasla je bio dnevnik, napola spaljen i pun blata... ne mogu ti opisati koje je to veselje za mene bilo... u svem tom jadu, ostalo je par pisanih rijeci kojima sam se veselila vise nego ista...
i dan danas radije pisem svoja razmisljanja na papir, a ne na blog... samo kako smo sad puno stariji, onda to vise volim zvati "razmisljanjem" nego dnevnikom :))

Add comment