čet - 06.10.2005
Dijete noći...
Mračna sam,tajanstvena,skrivena...
Za mene kažu ljudi da sam dijete noći. Volim mjesec,volim zvijezde...noćna svijetla grada. Večer mog rođenja osvjetljavao je puni mjesec (iako sam rođena 04.08. u 14:05). Majka uvijek kaže da sam bila i ostala dijete noći... Energija koju trebam je ona koja stanuje u noći. Živim svoj život u noći...otkrila sam da super funkcioniram kada radim po noći. Volim noć,magiju svijetlosti,svijetlost starog prijatelja,punog mjeseca! Volim strast u noći,vatru u mraku što iz očiju ti sija! Stotine svijeća plutajući na jezeru... Toplina...pod punim mjesecom! Volim tajanstvene,vruće,magične...noći!
Dora 6. listopad 2005 23:24:00
7 Komentirano:
Kako to lijepo teta Remi kaže... Ja sam Mjesečina, hladna i svjetlucava, uhvati me ak možeš, ko iluzija sam varljiva, bit ću tvoja družica, ako si noćna ptičica osvjetlit ću ti put dok noću lutaš preko ulica. Neosvojiva, sama biram kog ću zavest, ja te okružim ko dim, samo da vidim dal ćeš nasjest, ha...
joj,i ja volim noc...onak toplu,ljetnu...puni mjesec...zvijezde...more...ah........
volim Sunce, žuto na čistoj, plavoj pozadini, iznad zelenila koje diše.
Ja volim dan, obožavam sunce i energiju koje ono daje, a opet nekako bolje funkcioniram po noći. Zapravo ljeti volim dan, zimi volim noć. :-)
Hvala Seraphime...uvijek znaš prave riječi! Anjčice,ja također! Razmažena,ja sam ipak drugačija, ljeti volim noć (ali i cijele godine)a zimi jutra...onako kad miriše na sviježi snijeg! Psihovjeverice,nisam ja na tebe zaboravila...ja volim sunce...i sunce voli mene!
Ima ljetna noć svojih čari, moram priznati! A noć po zimi kada mjesečina obasjava svježe napadali snijeg? Ponekad izađem u dvorište i mogla bi satima gledati u taj snijeg. Ali onda me hladnoća natjera nazad u kuću.
ma po zimi je najljepse ujutro,al ono ful rano-oko 5...magla...snijeg...a hladno...uf,jedva cekam
