pet - 16.06.2006
Godišnjica bloga
Dragi moji...
Prije točno godinu dana mala Dora je ovdje otvorila blog...! Kao svaka malena curica krenula je nesigurno i sramežljivo... pitajući se kuda će me taj novitet odvesti...
Zašto sam otvorila blog? Od 7. razreda osnovne škole pišem dnevnik pa mi je blog bio slijedeći logični korak! I svašta sam ovdje prošla... prijateljstva, naše zajedničke kave, izlasci i okupljanja blogera... Prošla sam uspone i padove, poneke svađe... neprijateljstva ali i simpatije...!!! I zbog ničega mi nije žao, te da mogu sve ponoviti opet bi izabrala isti put... Put MojBloga! Pitao me jednom Martin kako sam našla put do ovog našeg servera... Nije Dora prije znala što je blog, i kad joj je prijatelj na poslu u rečenici spomenuo riječ "Blog", jednostavno sam morala znati što to je! Našla sam MojBlog na Google-u... i nakon što (hvala Bogu!) blog.hr nije htio pola sata predstaviti mojoj malenkosti sve što ima... odustala sam! I dobro da jesam jer ne bih upoznala vas!!! Putnika, koji je ovdje uz mene from day one... hvala ti! Razmaženu, s kojom sam se odmah skompala!!! Wyrusa, na kojeg sam šizila... i još uvijek šizim!!! Hehe... A onda je Dora kupila domenu, i ostvarila svoju davnu želju... imati nešto tako veliko pod svoje! Srela puno ljudi, upoznala mnoge blogere i blogerice iz ove naše malene obitelji... I dam se kladiti da ću ih upoznati još! Malenog... kojeg sam izgrlila i provela malo po gradu... te poput kakve velike tete, otpratila na vlak! Tonkicu... koja je nevjerojatno energično slična meni!!! Avanturistica spremna na akciju, baš uvijek! Pa, onda mi je u sjećanju ostala jedna malena Extra djevojčica...! S velikim smješkom na licu, pametne glave i nevjerojatne emotivnosti!!! Pa jednog velikog čovjeka, legendu... tatu našeg MojBlog.hr-a, Psiho2! Koji je sve uvijek gledao i s stajališta roditelja... Sindy, ja ju volim zvati mojom astro blizankom... toliko smo iste, događaju nam se iste stvari i sve skoro riješavamo isto! Pa Japi... koji je imao čeličnu volju i nevjerojatnu želju doći na moj blog tulum čak iz Beograda!!! Limeta, koji me uvijek i nanovo zvizne ravno u glavu svojim stihovima... i dade mi razmišljati! I na kraju, Ray Quick... osoba mi veoma draga, čovjek u ulozi učitelja... onog najstrožeg! ;)
Nije mi žao što Dora ovdje postoji jer ovo je mjesto za stvaranje snova... pisanje svojih snova i sanjanje na javi! Još će puno Dora svojih rođendana proslaviti ovdje, u to ni najmanje ne sumnjam... A zasada samo... SRETAN MI 1. ROĐENDAN MOG BLOGA!!! ;)))
