Agramka

Vratila sam se s mora! Bila sam preko vikenda na Murteru... kod frendice u vikendici! U petak u 23:30 sam krenula i stigla na Murter u 5 ujutro! Subota je bila prekrasna, baš kako treba...! Upoznala sam joj baku i pojela fini doručak, a onda više nisam htjela gubiti vrijeme... plaža me zvala! Odvela me na predivnu plažu, gdje smo se smjestile u hlad... a zrikavci su bili tako glasni da to nije bilo normalno! I taj doživljaj mjesta... smaragdnozelenoplava boja mora, borovi... sunce i zrikavci! Nisam se mogla nadiviti! More je bilo baš onako prave temperature... da rashladi! Ali užasno slano, peklo me za oči! Dobila sam lijepu boju... Martina i ja smo uživale kao nikad! Dugi razgovori, smijeh, uživanje.... odmor! Odmak od svakodnevnih sranja me preporodio! Nasmijala sam se kao nikada… A onda sam napravila nešto što već dugo želim! Tetovažu… Naravno, onu od kane koja traje dva tjedna… ali nema veze, to već duže vrijeme želim! Stavila sam veliki pleter na donji dio leđa i super izgleda! Nekako sam si drugačija! A opet ista… Zahvaljujem se jednom gospodinu ovdje… Kemo, hvala najljepša na onom sombreru, spasio me! ;)

Nešto drugo se dogodilo po povratku doma! U nedjelju popodne smo iz Murtera krenuli autom za Zagreb! I uobičajena zajebancija na izlazu iz Šibenika se pretvorila u momentalni pad koncentracije, jedan pogled skrenut sa ceste i auto je završio na rubniku, noseći pred sobom stupove! U sekundi nesreća je postala naša stvarnost… Iako, nismo vozili uopće brzo, iako nikome nije bilo apsolutno ništa, iako se airbagovi nisu niti otvorili, pa se i napuhalo 0,0… ništa me nije moglo smiriti! Od šoka sam 20 minuta sjedila na stolici zavezana i prikovana… Pa dolazak policije, detaljan pregled terena, pisanje izvješća, fotografiranje… Svakim trenom sve sam se više tresla… kad se sjetim da sam praktički već vidjela onu šipku od stupa kroz šajbu…! A onda i strah da neću u Zagreb stići do jutra, a moram na posao! Vučna služba je odvezla auto do Šibenika a nas je ljubazni gospodin prevezao do autobusnog kolodvora u Šibeniku da tamo čekamo bus za Zagreb u 23 sati! Računala sam, bilo kako bilo u Zagreb stižem u 4 ujutro! Vraga, taj bus u 23 sata nismo dočekali…! I onda smo nazvali frenda koji je bio na Viru na godišnjem da nas preveze do Zagreba… on je taxista i bit ćemo mu zahvalni što nas je vozio doma! Platili smo mu cestarinu i dvaput stajanje na benzinskoj… no sretno sam stigla kući u 3:30 ujutro! Na kraju, vjerojatno ću se i ovaj vikend uputiti na Murter… ali busom tamo i nazad! A onda idem vidjeti Kornate! Nemojte me kuditi, slikice vam stavim kasnije danas jer sada bježim na posao…! Pozdrav!

2 Komentirano: