lat. indolentia
Indolencija= neosjetljivost na bol, nemarnost, ravnodušnost.
Termin indolencija postaje sve prisutnija u ovom današnjem društvu.Ja sam odavno već naišla na nju a vjerojatno ste i vi. Neosjetljivost na neke stvari,prema drugim osobama na kraju vas vodi prema propasti prijateljstva. U krajnosti, indolencija vas može dovesti do stalnog statusa usamljenika. Ha,pazi mene što ga trusim...! Zapravo,što želim reći...
Ponekad svojom indolencijom povrijedite svoje prijatelje,drage osobe. Niste ni svijesni svoje pogreške... A postoje i oni koji su itekako svijesni pogreške,samo to onda prerasta u bezobraštinu. Znam,nisam niti ja cvijeće...ali se trudim.Postoji jedna meni draga osoba,s njim mogu o svemu razgovarati iako se zapravo tek upoznajemo. Dečko je pametan,riječit i uvijek me nasmijava! Voljela bi ga imati za prijatelja,razumije me,toliko smo slični a opet toliko različiti. On zna da mu nikad nebi zamjerila što bi katkad odgodio naše kave u gradu,ne mogu mu zamjeriti jer znam da po cijele dane radi. Znam da je rastrgan na sve strane,svijesna sam da nisam jedina... No eto,jućer me malo zaboljelo, osjećala sam se kao budala... Rekao je da će mi javiti kad možemo na kavu...i čekala sam,i čekala da javi. Pošaljem popodne poruku,ništa. Nebi me inače zasmetalo,ali da je on odgodio mogla sam se naći s prijateljicom koju pun kufer nisam vidjela. Da ne pretjerujem,ovo nije tako strašno,ali da nije mogao naći sekundu,potrošiti 40 lipa na poruku tipa: "Molim te odgodimo za sutra,prekosutra..." Kužite me...valjda. A nadam se da me kuži i on.
Dora 18. listopad 2005 18:07:00
I nisam pokušavala izigravati pametnu,samo se ovako osjećam! Pozdrav!
zdravo, moje ime je psihoVjeverica i cesto sam indolentan. priznajem. ali, da, i ja se uvijek trudim biti bolji.
i, da, potpuno te razumijem, popizdim kad cekam da mi netko nesto javi. fakin SMS. zato - telefoniraj. ;)
Tko prizna pola mu se prašta... Bravo psihovjeverice! ;-D
meni se to hvala bogu nije nikad desilo...da čekam nekog,pa da mi javi da neće doć...al brijem da bi popizdila :)
kod mene prolazi samo akademska četvrt, sve iza toga nema šanse da čekam
e, ledena, i ja sam to mislio pa sam vec par puta cekao ko mladi majmun pol sata. je da sam kasnije digao frku dobru, ali eto :)
Indolencija? Čini mi se da ponekad bolujem od toga...
I ja mrzim kad mi to netko napravi, to mi je *khm* frendica izvela neki dan, isto sam se osjećala ko budala kad poruka nije stigla!
pitanje je ko je tu lud? Indolent ili onaj koji previše očekuje? Jer nisamo li svi katkad sebični?
E Ana,tko je tu lud? Vjerojatno ja...kao i uvijek. Previše očekujem? Ne,zapravo ne očekujem gotovo ništa. Sebična? Molim te vrati se u mojoj arhivi unazad,ja nikad nisam prema nikome sebična,možda samo prema sebi.A nemam razloga lagati... Ja sam ta koja daje i daje...kako bi mogla biti sebična. No vjerujem da nije ni on... Nisi shvatila,nikada ga nisam ni mislila napadati,nemam na to pravo...No,on je tu kavu dogovorio,pa ju je jedino i on mogao i odgoditi.
Ma nisam mislila da je sebičnost tvoja karakteristika, već sebični u razmišljanjima, volimo polagat pravo na druge ljude, ja znam da ja jesam, prva. No, to nema puno veze sa opisanom situacijom. Ma znam, kužim šta si htjela reć, i sama sam se našla X puta u takvoj situaciji, i nakon toga sam se osjećala glupo i uvjeravala sebe da sam blesava jer oslobađam svoje vrijeme za druge koji ga ne znaj cijenit. Ali, isto tako sam se uhvatila u ulozi onog s druge strane, pa tako da razumijem i taj kut gledanja.
