Agramka

uto - 06.12.2005

Jedna suza...

Ujutro se Kristina i ja zovemo mobićima,koordiniramo vrijeme tako da se nađemo na Črnomercu na peronu s kojeg obično idemo busom na posao!

Razgovor otprilike teće ovako:

 

 

 

Ja: Stara,dobro jutro! Čuj,si sve uzela sa sobom?

Kiki: Pa naravno,nisam ni šibu zaboravila! Malo kasnim,čekaj me!

Ja: Pa nikam ne idem,prokleta kiša svi busevi kasne!

Kiki: Moramo stić prije njega na posao...da pripremimo!

Ja: Daj,past će na guzicu!

 

 

 

Naime,jućer smo kupile šibe za dragog kolegu s posla,ali i male poklone za Nikolu! Stižemo na posao minutu prije 7h i brzo dolje u radioni mu na stolac sve stavljamo,nema šanse da ne skuži! I tako naš kolega stiže na posao... Za to vrijeme mi smo već na katu,presvukle smo se za posao... Kadli on upada k nama,vrišti od sreće,grli nas...nije očekivao! Pale su i pusice u obraze,izgrlili smo se svo troje...fakat smo ekipa! A brijem da sam u kutku njegova plavog oka ugledala suzu,onu radosnicu! I moram napomenuti da je danas bilo fakat naporno,probajte stajat i radit 10 sati na dan... not very nice! Ok je,prva plaća je tu...al je naporno! Daleka se čini masaža...

 

 

 

A sad nešto sasvim drugo...

 

Radila sam do 17h i stala sam na Trgu da odem u KIC  malo na net...užurbanim hodom prolazim onim prolazom kod Znanja,znate di je Tantra... Zalazim za ugao i u svoj onoj brzini prolazim pored dečka s gitarom u rukama... No zaustavljaju me lagani zvuci balade,jedna čupava,plava kovrčava glava i tužne oči.

Stanem ispred njega i slušam,prekrasno svira! A možda ima oko 17 godina... U torbi za gitaru primjećujem kovanice,njih par,usamljene...baš kao i on. Podigao je pogled i upro ga u mene...gledam u te tamne,gotovo crne oči,pomalo umorne i tužne. Osmjehujem se,jedan mali "Bok" kao pozdrav... Smješka se i on... otkriva lijepe zube,a osmjeh neku srčanost! Spuštam mu novac u torbu... i korakom odmičem kadli začujem: " Hvala ti...na osmjehu!!!"  I sad ja razmišljam što da se nisam zaustavila,da sam užurbanim korakom odlepršala dalje...bi li vidjela,ali zaista VIDJELA njega,bi li dobila onaj smješak i odsviranu baladu...? Nebih! Preporučujem da se ponekad zaustavite...ne brzajte životom bez imalo interesa...jer kao što vi nećete nekome nešto moći pružiti,tako niti nećete dobiti možda ovakav osmjeh što obara...svime! Nećete zamjetiti ljude,nećete možda biti u mogučnosti učiniti nešto za nekoga...niti dobiti prijatelja!

Dora 6. prosinac 2005 22:53:00

9 Komentirano:

smije se, poydravljaj, ljubi, volil grli, veseli se
psihovjeverica, u 6. prosinac 2005 23:18:00
Uvijek vjeverice!!! Veseli se... :D
Dora, u 7. prosinac 2005 5:46:00
dorice ako daš onda češ i dobiti- kad tad, ali očeš.... pusica
special, u 7. prosinac 2005 8:36:00
da i menei su krenule suze radosnice i ja se radujem tuđem osmjehu...
bonaca, u 7. prosinac 2005 8:50:00
Izgleda da se ipak dobro dobrim vraca :-)
japi, u 7. prosinac 2005 14:37:00
Lipo si to rekla Dora .. ;)) I'm proud of you .. al iskreno drugo nisam niti ocekivao od tebe! ;)) Upravo u tome i je stvar .. u sitnim sitnicama zivota .. jedan ulicni svirac i kontakt osmjehom .. kud ces lipše .. ? Thats the way it is .. Neki to ne skuze ni nako 60 godina zivota, nego piče svojim tempom, a neznaju niti kako svijet izgled iznad tog pogleda na pod .. Osobno mogu reci da sam zahvalan nekim stvarima i situacijama koje su mi se desile u mom kratkom zivotu tako da lipo uzivam u tim "sitnicama" .. Nedavno sam bio u Zagrebu, kolega mi se zurio sto na sat, malo sam ga usporio i rekao da koj put baci oko iznad krovova grada .. i mog ti reci da je bio iznenadjen kako je Zg lip grad ;)) makar zivi on u njemu zadnjih 38 godina .. ;)
Skydiver, u 7. prosinac 2005 17:52:00
Upravo to skydiveru,neki niti ne VIDE,niti ne KUŽE u kakvom lijepom gradu žive!!! Javi kad buš slijedeći put u Zagrebu da ukrstimo fotoaparate!!! ;D
Dora, u 7. prosinac 2005 19:40:00
ne bih se ovako piše
Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u 8. prosinac 2005 19:07:00
Zahvaljujem na ispravljanju!
Dora, u 8. prosinac 2005 19:41:00

Add comment