Nemam baš inspiracije... Oh,happy day!
Popodne sam provela s dragim mi psićem u dvorištu...da,još je bilo sunca! Sva sam nikakva,neispavana...i koliko god se trudila nečime zaokupiti misli,nešto raditi... vraća mi se depresija! Danas sam na poslu bila dodatno naživcirana...a onda sam nagovorila Adama da me nasmijava svojim vicevima! No smijeh i veselje je bilo kratkog vijeka. Došla sam doma,ručala...nikog doma osim stare i mene...svi negdje vani! Trčat u Maksimir mi se nije dalo...makar do njega imam 5 minuta! Opet me depra oprala,napisala sam dvije pjesme...prema tome gadno me oprala...mislim depra! Things come and go... Misli mi lete... Igram se... osjećajima,događajima... ali želim,jer su to prije svega moji osjećaji...a predugo su bili pod ključem! Jesam li gadura zato? Život je prekratak...za žaljenja, izbjegavanja... Ja sam osoba koja se ne boji riskirati,ja se ne bojim zgrabiti pustolovinu u bilo kojem obliku! Čega bi se to trebala bojati... Osude možda? Ma ljudi me čitav život osuđuju za nešto, drže mi prodike zbog stvari koje napravim i one koje ne napravim... i iskreno mislim da zaista ništa ne bi izgubila, a niti dobila! Osim možda kratkotrajnog osjećaja sigurnosti, ljubavi, snova nedosanjanih...i doživotnog prijateljstva! Zašto ne bih? Pa pomirila sam se s tim da će mi što god napravila ljudi svejedno zabit nož u leđa... tu stigmu nosim od rođenja, a mislim da ću je i do kraja života kako je krenulo! Pa zašto onda ne bih? Zašto bih ikome išta trebala objašnjavati, volim tišinu... Željela bih ljubiti usne slatke kao čokolada, gledati u oči anđela nerealnog, u tišini,bez riječi... Primiti za ruku a da ne moram nikome objašnjavati zašto! Zašto sam ja onda luda? Jer volim riskirati,jer se ne bojim? Zato što ne volim mediokritet? Jer nisam prosječna? Jadni li su ljudi koji se križaju i sablažnjavaju nad mojim stavovima i osjećajima... vjernici i oni koji tako drže do čistog života...da,na van,a iznutra su prokleto i odvratno pokvareni! Jadni li su oni koji se boje živjeti,koji se boje što će onaj drugi reći...! Jadni li su ljudi koji nemaju svoju osobnost,svoj stav,svoje JA. Ljudi koji na ovom svijetu žive već desetljećima a ništa nisu naučili,ne dišu punim plučima, nemaju ni trunke hrabrosti! Sada dok vam pišem ovo napravila sam si čokoladne pahuljice,s mlijekom... mmmm,tako me vraćaju u dane djetinjstva... I onda sam bila mala vragolanka, mama me obavezno nalazila dok sam se verala s dečkima po drveću! I uvijek je bilo onih koji su upirali prstom,a bit će ih i dalje...tako da se ne mislim uzrujavati zato jer ga trebam,jer ga želim...jer mi je potrebno! I sad mi je lakše...! Ostat ću svoja,što će biti dalje neznam,ali je to magija avanture! Zar ne?!
Dora 20. travanj 2006 20:41:00
OI; sorry za danas... Frend iskrsnuo s nekim planovima za ribiciju i nisam mogo odustat; jednostavno me ovaj grad deprimira i odjednom šator pocinje dobro zvucit. Imam osjecaj kao da si ti zakljucana u nekom svom svijetu, daleko od realnosti, a i ovo "stavljanje emocija pod kljuc" ti bas i nebi preporucio. Ja sam odrsto tako pa mi je drugacije... ali osoba poput tebe bi mogla samo skupljat te osjecaje dok odjednom ne puknes i udjes u duboku depresiju. Mozda nisam ni blizu; ne pravim se kao da te poznam, ali eto.. osjecam se kao da mi je duznost da izrazim svoje misljenje. Uzivaj i cujemo se drugi tjedan... :-P
Hm...
zeus ni ja ne poznajem doru ali bi je voljela upoznat jer mi se čini kao da je znam sto godina iako je nisam vidjela nikad osim na slici.nikad u životu nisam srela nikog ko mi je ovako sličan, svaki post me nanovo iznenadi,još malo ču se zapitat šta je to jeli to normalno,dobro neke sličnosti ali baš toliko toga u svemu skoro ajme... čak i s roditeljima pa i sličnosti u djetinjstvu ma ja ovo ne mogu vjerovat... dora ja sam danas rasplakalča se ko kišna godina iz čista mira... i sad me pere depra i fali mi neznam ni ja više ko ni šta ... sorry na ovom ludom piskaranju ... pozdrav.
ahhh.. ja se nedam, još me ima. ne popuštam monotoniji sela i veselim se nedjelji ko ničemu. la vita ebella. osmijeh molim:))
mislim da je skroz normalno sve to kak se osjecas. stvarno sam prosla sve i svasta i znam da me jos svasta ceka ali ne odustajem. bitno je da ti znas tko si i sta si i onda ti prsti sto ih upiru prema tebi ne znace nista. i svi se mi bojimo samo se neki boje toliko i da to kazu. drzi se.
Mala samo ti budi ono sto jesi i i dalje se nemoj bojati riskirati! To je u vecini slucajeva pozitivna osobina. A depresija...znamo da dodje i ode. :)
E bas zato sto si ovakva mi je neverovatno drago sto sam imao priliku da te upoznam :-)
@zeus,malički moj...šator i ribičija?! Zvući kao iz bajke... želim ti da uživaš!!! Budeš mi sve na cugi pričao...a sad,da donekle si me pogodio,usudila bi se reći "vidio"! I apsolutno u nekim si stvarima u pravu...i samo ti daj svoja mišljenja,ona su poželjna i obavezna! ;) @RayQuick, ovaj Hm bi se mogao interpretirati na sto načina,no i ovaj jedan mi je dosta! Hvala ti! :D @sindy,ti zapravo imaš u PM-u odgovor...još samo,plakati treba samo kad ti to treba jer samo onda suze pomažu! A što se tiće sličnosti... da,nevjerojatno! Jesi ti možda moja astro blizanka?! ;) @nellie,ma ti si prava,ja se eto veselim vikendu...sutra ne radim pa ću cijeli Zagreb proći!!! @tinuviel,u tvojoj zadnjoj rečenici ima toliko istine,slažem se! @rainbow,e pa taj tvoj smile mi je uvelike pomogao...! Vidimo se! ;) @japice,slatkice...ti si šečer na kraju! Ti si mi tako simpa momak i tako nevjerojatno topla osoba da sam se s guštom dodatno potrudila da ti ovdje bude lijepo u Zagrebu! I hvala ti puno...!!! :D Kiss!
..................... samo ostavljam trag
