sub - 24.06.2006
Leptirić...
Danas sam htjela vidjeti kako je ići doma vlakom s posla, koliko će mi trebati vremena...itd! Pa... vozim se ja i došla sam za 20 minuta do Maksimira! I tako prođem podhodnik... nastavljam pločnikom... I zadubljena u vlastite misli skoro niti ne opažam nasred pločnika malenog bijelog leptirića! Zadnjim korakom stala sam... Spustila sam se u čučanj... I uzela ga u ruku! Bio je to tek maleni leptirić koji je vjerojatno tek izašao iz čahure! Sušio je krila... Uzela sam ga i stavila ga na prst. Priljepio se nožicama i nije me više puštao! Bio je tako prelijep...! I ni vjetar koji je puhao nije ga maknuo s mog prsta! Putovali smo tako maleni i ja... cijelim putem, a imali smo stvarno za prehodati... odvoziti se par stanica tramvajem! ;) A onda smo nastavili po Maksimirskoj, sve do doma! Vidio je sve... aute, neke dobre neke loše... vidio je sladoled koji je lizala neka klinka pored nas...! I onda smo primjetili nekog klinca pored sebe koji je plakao... neutješno! Mama ga nije mogla smiriti... pa sam kleknula do njega i pitala ga zašto tako plače? Upravo je dobio pikicu a maleni ih baš ne voli... pogledali smo se leptirko i ja i... znali smo! Pitala sam klinca želi li da mu dam poklon? Ali sam mu rekla da veliki dečki dobiju poklon a veliki dečki ne plaču... Obećao je da neće... pa sam mu u ruku spustila leptirića... i rekla mu da ga pažljivo nosi dok ne osuši krila a onda neka ga pusti da odleti! Maleni je razvukao osmijeh preko cijelog lica!!! Samo sam čula iz njegovih usta: " Mama, imam leptira!" "Mama,imam leptira!" I tako, moj leptirko je nastavio put... S dečkom kojem je stavio smiješak na lišce, mami kojoj je uljepšao i smirio dan! Valjda je osušio svoja mala krila i odletio tražeći svoj tren u ovom svijetu...! ;)
10 Komentirano:
