Agramka

Znate kako ide s skoro svakim lovom na drago kamenje,blago i avanturu!!! Prvo što treba napraviti je saznati točnu lokaciju...a ako ih je slučajno više kao u mom slučaju,onda ste osuđeni na pješačenje i poneko lutanje! Drugo,treba se oboružati strpljenjem,obići svaku od tih spomenutih lokacija i sve detaljno pregledati! I treće, ako je potrebno avanturu produžiti na par dana...dok se blago ne nađe! A ja pošto ne odustajem lako mislim da mi ne gine potraga!!! Tako bi to bilo u doba kraljeva, čarobnjaka i zmajeva! No preselimo potragu u sadašnjost dobit ćemo ovo... Moj lov na blago je potraga za kravatom! Ali ne bilo kakvom... zapravo,muškom bijelom kravatom! Dragi gospodin RayQuick mi je danas na nagovor otkrio par lokacija u Zagrebu gdje mogu naći kravate! Naime,pouzdano znajuć da ih on nosi (vizualno provjereno!!!) i ziher ih doma ima mali milion,odlučih njega priupitati,da ne skitam! I tako ja iza posla krenula u potragu! Prvo odredište Kaptol...usput bacih oko na katedralu...završit će je kad na vrbi rodi grožđe! Prva trgovina...već s ceste kroz izlog vidim da ih je gooooomila! "Dobar dan! Ja bih trebala kravatu,mušku bijelu!" Starija gospođa smile od uha do uha,i kaže: " Joj kako krasno od tebe što kupuješ zaručniku kravatu!" Grrrrrrr (u sebi)!!! "Nemam ni dečka a kamoli zaručnika, kravatu kupujem sebi!" I tako prođemo nas dvije dučanom...baš čisto bijelu nije imala! Uljudno pozdravih i krenem na slijedeću lokaciju! Oktogon,butik Croata! Ajme... opet goooomila kravata,ja sjajim, uživam... Opet ja: " Dobar dan!" On me gleda,valjda se pita što tu radim... Znate ono pravilo,nepisano...ako i zateknete koju žensku osobu u trgovini s kravatama u 99,99 % slučajeva je u društvu muške osobe! A tek je objesio vilicu kad sam izrecitirala: " Trebala bih bijelu mušku kravatu...ali za sebe!" A bio je zgodnički...onako sav zbunjen! E on je našao bijelu mušku kravatu,ali eto problema... Na sebi je imala izvezeno srebrno...nešto,pa bi hodala okolo s rasterom na kravati! Još je i bila lijepa,ali me cijena brzo šupila u glavu... 160kn ravno! E na to ne pristajem,pa nije optočena dijamantima da je tak skupa... a zapravo plaćam ime! Praznih ruku napuštam Croatu i onog zgodnog dečka s obješenom vilicom... Pa sad,rekoh ne mogu odolit! I tako nazovem ja mister Ray Quicka (što je bio prvi put da sam mu čula glas!)!!! Pošto sam cijelo vrijeme bila jako pristojna mlada dama, nastavljam ja na telefon u istom tonu:  "Dobar dan gospodine,nadam se da ne smetam!" A ovaj puca od smijeha! :)) Rekoh: "Morala sam,jednostavno sam morala nazvati da vam kažem kako vaša genijalnost nema premca!" I tako doza smijeha, doza razgovora, a ja opet nastavljam: " Da ne postojite,trebalo bi vas izmisliti!" Pa malo opet pikanja: " Daj mi reci(ovdje smo već prešli na ti!) jesi li kad razmišljao da se daš klonirati?!" Pošto stalno spominje u postovima, komentarima da je za sve ostalo tu MasterCard, rekoh ja njemu napokon, prevalih preko usta: "To što se tebi MasterCard raspada po šavovima od prenatrpanosti ne znači da drugima pada lova s neba!!!" Mislim, on mene pošalje po najskupljim dučanima tražit kravatu, koju ću ja vjerojatno staviti na sebe par puta godišnje! A ne biste vjerovali kad sam mu rekla da mi se ne isplati,te sekunde mi je Ray Quick na telefon izračunao:"Kravata te dođe 160 kn,podjeliš to na 365 dana i dobiš 0,003 lipe! Kak se ne isplati?!" Vidi,vidi...i pametan je još,zna računati! I opet mi bla-bla...! Ma opraštam ti što sam pješačila po gradu...jer imaš tako ugodan glas! Dubok...samo nemoj grmiti! I lijepo se smiješ...moram malo i nahvaliti! U svakom slućaju,ja ne odustajem! Naći ću bijelu kravatu... makar mi to bilo zadnje što ću učiniti u životu,hahahaha!!! Kiss to you all! :D

6 Komentirano: