Agramka

Počet ću riječima.. nikada me nisi volio! Želim zapamtiti ovo... da ne bude zabune, ovo pišem isključivo i samo radi sebe. Za tebe me iskreno briga hoćeš li ikada ovo pročitati... I ono poštovanje prema tebi koje je postojalo nakon što si me ostavio, sada je nestalo! O tebi nikada ružnu riječ neću izgovoriti, nikada više ti ime neću spomenuti, nikada te niti blatiti neću... jer ja sam tebe čovječe voljela! Koliko god bilo tebi teško u to povjerovati, voljela sam te. Podredila sam sve tebi, čula se s tobom kada si ti mogao razgovarati, vidjela se s tobom kada si to ti mogao i imao vremena. Bila sam spremna na sve... rekoh ti onda ako se sjećaš, jer dao si mi šansu za uzmak, ali uzmaknula nisam! Jer sam te voljela... I Brodolom srca ti to dokazuje! Ti mene nikada nisi volio, nisi me čak ni poštovao... nakon svih onih psovki teško mi je u to vjerovati! Zapravo, prestala sam te poštovati nakon jedne tvoje izjave na našoj zadnjoj kavi... Nisi vjerojatno izjave ni bio svjestan, ali dobro sam ju upamtila! A što se tiće psovki, idem po onoj pretpostavci da ne možeš reći ružnu riječ osobi koju si volio... Dobro, pretpostavka je majka svih zajeba ali opet...Zašto si se igrao sa mnom kada sam mislila da si prestar za igrice? Ako me ikada itko mogao rasplakati, to si bio ti - ali više ne! Ako me ikada itko mogao uništavati, to si bio ti - ali više ne! U meni više ne budiš ni jednu jedinu emociju! Što je teško za povjerovati jer sam emocionalna osoba... nakon svih onih epiteta koje si mi izrekao emocija prema tebi je nestala! Možda je tebi ovaj napad odgovarao, jer suoči se s jednim, napad je najbolja obrana! Moj obraz je čist, a znaš li zašto? Zato što ja o tebi ništa nikome nisam rekla... iako ti vjeruješ u drugo! Zaista nije bitno... ja ću dalje kroz život! Jer kako sam te zavoljela tako na brzinu mogu postati hladnija od leda! Da si barem rekao mi: " Djevojčice... ne volim te!" - nikada ti ništa ne bih rekla! Ali onaj tvoj prekid preko ICQ-a je bio kukavički! Ne znam kako bi to drugačije mogla nazvati! Sada pišem ovo sama sebi i iz zahvalnosti prema tebi, ni ne znajući puno si me naučio… Na kraju svega želim ti da ideš kroz život što bolje možeš a sebi želim da nikada više svoj put ne ukrstim sa tvojim! Ne zato što te mrzim… ne mogu mrziti nekoga koga sam voljela, nego zato jer si za mene mrtav! Ne zamjeram ti ništa ali one psovke ne opraštam! I nikada mi više nemoj govoriti o odrastanju jer sve što si sada napravio najmanje otkriva odraslu osobu! I odlazi sada, svojim smjerom… živi neki svoj zamišljeni život i dalje imaj o svemu neko svoje posebno mišljenje. Zbogom… sve je rečeno! Adio… goodbye! Nikada više…! Zbogom…! I sada evo pismo koje je zaista oproštaj... opraštam se od tebe! Moram se oprostiti od tebe, barem simbolično da mogu pogledati ovaj prsten na mojoj ruci i poljubiti biće koje volim!

Za kraj ti ostavljam ovo…

„ Moj bijeli labude,
kad me jednom ne bude!

Sve će vode labude,
da se razbistre! “

5 Komentirano: