Here comes the rain again,fallin' on my head like a memory...
Ne volim jesen...tmurni i kišoviti dani čine me depresivnom.Siva i maglovita jutra bude u meni suze,tugu...Ne podnosim hladnoću i vjetar koji me bezosjećajno udara po obrazu.Mrzim ono lišće što pada,i što nema nikog da grije moje srce.Postoji jedna jedina slika u mojoj glavi kojoj nikada ne mogu pobjeći koje god godišnje doba bilo...Ništa nije ravno zalasku,ni tim bezvremenskim bojama,zauvijek usađenim u mojim očima.
Sunce,Ti što nam poklanjaš toplinu,zašto moraš tako prekrasno umirati pri kraju svakoga dana...Da bi svakog sljedećeg se tako predivno ponovo uzdizao...I svakog novog dana poklanjao nam osmijeh...Do zadnje iskre života,Tvog i našeg...do kraja zajedno.
Dora 22. kolovoz 2005 16:53:00
Beeeeeelj... živjela jesen. :-)
Kako si ti djetinjast!!! :-P
Ponosan na to da sam sa svojim godinama ostao veliko dijete. :D
Ma, ima i poneku prednost...ako ništa, možeš se okolo hvaliti sa prekrasnim novim cipelama...nemaš prekrasne nove cipele? Pa, jesen je dobar izgovor za kupovinu... :)
Sve je to kako uzmeš. Da je Netko kraj tebe,pa da ste sad negdje,ne bi tebi smetala ni kiša ni opalo lišće :)
... ... . .. .... ... milion kapi, uffffffff što ne volim kišu
Super pišeš baš znaš posložiti riječi da imaju svoj smisao.COOL!
Hvala maleny! :-)
Trudim se...
Joj, tek sad vidjeh sa čijim si stihovima započela post...ma, imam negdje neki best off... :)
probudila si mi novi pogled na sunce... inače sam kišni tip jer ona opravdava moju tromost i lijenost
Drago mi je... ;-)
I ja sam ista,barem u jesen.
... tu sam negdje u prikrajku a možda se vratim, samo da prebrodim ovaj nemir u meni
Ni ja baš ne volim jesen..osjećam se nekako čudno.. :)
