ned - 12.02.2006
My precious,my own...
Jućer sam najednom dobila inspiraciju,otišla sam na mali izlet s fotićem...trebalo mi je! Volim se povući u samoću,sama sa sobom i fotografijom! Volim kada mi lav pozira,no prijeđem li ogradu i zagazim li malo bliže ne ustručava se pokazati mi tko je gazda! Congo je prekrasan lav,gotovo uvijek glumi nezainteresiranost... No kada ga zovnem obavezno mi pokloni pažnju i pogleda me ravno u oči onim svojim velikim,lavljim očima! Jućer sam isto tako prešla ogradu,htjela gurnuti objektiv kroz ogradu da izbjegnem žicu...ne moram niti reći kako se zaletio i rikom upozorio da nemam tu što tražiti! Otkrila sam prekrasnu crnu panteru,s zubima veličine mog najdužeg prsta! Mlada dama je očito nova tamo pa se nenaviknuta na uvijek premale kaveze i tolike posjete osjećala živčano i uspaničeno! Hodala je s jedne strane kaveza na drugu! A fakat je prekrasna...! Kada sam nedefiniranih osjećaja napravim uvijek ovako samački izlet... Ili nešto drugo.
A to sam napravila danas. Otišla sam trčati. Ne mislim nastaviti,ne pokušavam smršaviti...čisto mi je trebao ispušni ventil! Krenula sam trčati opet u Maksimir... Krenula polako,disala pravilno,izbacila sve iz glave...! Postepeno sam pojačavala ritam,srce mi je ubrzalo,htjela sam iz kože iskočiti! Išla sam sve brže i brže,sprint mi je oduvijek bila najdraža disciplina! Sprintala sam sve do Švicarske kuće,preko livade,po suncu (ono malo što ga je bilo)... Dok se napokon nisam strovalila na klupu,legla i zatvorila oči kako bi došla do daha! A na kraju smiješak zadovoljstva,smijeh olakšanja! Vratila mi se boja u lice,bilo mi je vruće,osjećala sam se preporođeno...bolje! Slušajući ptice na grani,djetlića što kucka po drvetu... osjetila sam se živo! Ponovno! A na kraju jedan telefonski razgovor s prijateljem,njegov smijeh,fore koje rasturaju,iskren razgovor,jedno povjerenje...i željela bi zaokružiti dan,vikend...kakav sam željela,trebala!
J' envoye un solaire sourire a te! Samo za tebe! ;) Dora
