Agramka

ned - 30.10.2005

Neka nova Dora...

Dora ovdje,pozdravaljam vas sve! Hvala svima na pohvalama,komentarima...a i prvi radovi su počeli stizati! Bit će nešto od ovoga ljudi moji... I to me veseli! Bili ste uz mene dok sam bila bolesna,pa onda za vrijeme ispikanih ručica...što da vam kažem...obožavam vas i hvala vam! Sad je vrijeme da vam vratim...na moj način!

A sada...pred vama stoji neka nova Dora... Ajmo ispočetka... Promjenila sam izgled bloga,planirala sam to već dugo! To je bilo lako,ugostila sam našu dragu razmaženu, vrijeme nam je prošlo samo ovak... Izbrbljale smo se,sjedile smo na mojoj terasi i sunce nas je lagano grijalo te smo se bacile na rasčlanjivanje svega i svačega,uz kavicu sa sladoledom naravno! Prije svega,koju volju ima ta cura,doći do mene čak iz Zaprešića (ja sam kod Mioca)! Moramo to ponoviti,samo sljedeći put ja ću potegnuti do Zaprešića,da mi ga pokaže jer nikad nisam bila tamo! Ova druga promjena će biti nešto teža...definitivno neke stvari trebam maknuti s dnevnog reda.Trebam definirati do čega mi je stalo,ostale smetnje maknuti daleko (ili samo malo odmaknuti),definirati osjećaje i možda ih podjeliti...Napokon reći...hm,to će biti najteži dio.Reći,a nikoga ne povrijediti time...e to je misija! Ja mrzim kad nekoga povrijedim jer znam kakav je to osjećaj,vjerujte! Kad se to dogodi,znam da će nastupiti kajanje...a onda ću se mučiti jesam li trebala ili ne. Ma trebam...moram. Što bi bilo kad bismo se svi skrivali,išli linijom manjeg otpora...ništa se ne riješava samo od sebe.Što vi mislite? Reći i riskirati da nekoga izgubite,ili pak šutjeti...? Još vas jednom pozdravljam,uživajte u ovim zadnjim sunčanim danima! :D

Dora 30. listopad 2005 14:05:00

8 Komentirano:

Još nešto...šaljite radove...samo šaljite! Pozdrav!
Dora, u 30. listopad 2005 14:08:00
Ma kakva šutnja, bolje sve reć. To da ćeš nekoga povrijediti je gotovo pa nemoguće izbjeć, ali ak se mene pita bolje bit na čisto kako sa ljudima oko sebe tako i sa vlastitom savješću.
razmaženo derište, u 30. listopad 2005 14:44:00
Najbolje je sve reći, biti iskren, makar time nekoga i povrijediti... U suprotnom povrijeđuješ sebe, a i druge jer im lažeš...
Morky, u 30. listopad 2005 15:30:00
Znam...ma treba bubnut ravno u facu sve!Zapravo,kako su ljudska bića komplicirana...znam po sebi! Pusa curke! :D
Dora, u 30. listopad 2005 23:01:00
a,baš smo komplicirani...ccc...
sharky, u 1. studeni 2005 0:29:00
Reći se može i da se bubne ravno u facu sve. Tu nastaje pogreška. bubnuti znači reagirati emocionalno a tada ni sami ne znamo što smo rekli a kamoli što je onaj drugi ili ona druga mogao razumjeti. (Moja Mateja piše poruke umjesto da se obrati licem u lice.) A ljude povrijedi i kad ne bi trebalo. Isprika se treba odnositi samo na ono: Morala sam ti reći.
Psiho2, u 2. studeni 2005 10:34:00
Slažem se psiho2...ne kažem ja bezveze da si ti naš tata! :D Ali nisam mislila na bubnut kao preburno reagirati,ja ipak imam neku kontrolu,pa nastupam umjereno i smireno...barem prema onima koji su to zaslužili! Pozdravi svoje cure!
Dora, u 2. studeni 2005 13:01:00
jednom se živi, a pokazivanje osjećaja je hrabrost..ne vjerujem da ćeš se kajati..ljudi najviše žale zbog stvari koje NISU napravili(a poslije shvate da su trebali,al je kasno)a uvijek postoji rizik,al bolje i riskirati,nego nikad ne saznati i čekati godota..hehe
raverica, u 4. studeni 2005 0:52:00

Add comment