čet - 01.02.2007
Ogoljena...
To my girls and guys... Eto, moj blog braco Crome koji je jedan od onih ljudi koji me konstantno znaju iznenaditi, na svom lanac postu prozvao me da napišem nešto o sebi! Iako nikad nisam imala problema s prozivanjem kada bi morala za ocjenu odgovarati u školi, uvijek sam se znojila kada bi morala reći nešto o sebi, opisati sebe... Dovoljno škola sam promijenila i prošla da znam da sam takvo izjašnjavanje sebe pred masama već doktorirala!
Znam da ovo opisivanje i iznašanje mana i vrlina poteže uvijek sa sobom da ljudi tu i tamu uljepšaju svoju sliku i priliku, no pošto sam tako nešto već odavno prerasla, sad čitate malu Doru ogoljenu do kraja... iako oni koji me zaista ovdje poznaju znaju da ono što na mom blogu vidiš to i dobiješ... nemam neku potrebu srati! Jer oni koji me vole, voljet će me sa svim vrlinama i manama...!
Pa krenimo... prvo ono teže, gdje moram sama sebe pljusnut i prekoriti... Mane! Ne znam koliko će ih biti, baš bi se mogla raspisati, hehehe!
1. Ružičaste naočale - tako ja volim nazivati naivnost i lakovjernost u sebi! Iako sam dosta toga u životu prošla, svakakva sranja od ljudi progutala, naivno vjerovala... čovjek bi pomislio da sam neke stvari i naučila! No protiv sebe ne mogu pa i dalje vjerujem u ljude, iako sada sam primijetila da brže otkrivam seratore koje iz nekog čudnog razloga privlačim ko drek muhe! Isto tako primijetila sam da danas se ljudi očito zabavljaju tako da druge jebu u mozak, pa sam i to prošla... neka, samo ću se brže izbrusiti...! A i Crome ima jednu sjajnu poslovicu koju toliko volim da mi ju stalno ponavlja a to je: "Kada te netko jebe, barem je nekome drugome dobro!" Ja sam im zahvalna...! Bez obzira na sve neću prestat vjerovati u ljude...! Ali ću svakako naučiti skinuti ružičaste naočale s nosa!
2. Inat - taj mali sjajni dječak po imenu Inat rodio se jednog dana kada sam imala 6,5 godina i suočila se s dolaskom bebe u obliku mog brata u našu malu obitelj kojom sam do tada uspješno gospodarila kao malena divna princeza! Odjednom, princeza više nije postojala i pogledi njenih roditelja više nisu bili upućeni njoj... nego tom malom, smežuranom, slinavom derištu...grrrrrrrr! Gledala ga je, promatrala... On bi zaplakao, starci bi oboje skočili i užurbali se oko njega! Mala Dora je mislila da je otkrila zlatnu žilu, no... Ona je sad zaplakala, derala se, nešto tražila i eto dobila pljusku! I... inat je izletio poput topovske kugle! Tada... a i masu puta nakon toga u životu! Iz inata sam iz diska znala kasniti doma, iz inata sam se bacila u umjetničke vode mašte, iz inata sam se družila s dečkima iz škole... jer više nikad u životu nisam htjela dopustiti da to dvoje mene kontroliraju! Što je uglavnom paradoks kad se sjetite da ja za svoje roditelje zapravo i ne postojim... pa čak i sad u 25-oj! E sad, nikad mi neće biti jasno kako možeš kontrolirati nešto što ne postoji?
3. Zaigranost - to je nešto što svaka osoba u sebi nosi, kod mene bi to mogla biti katastrofa...! Da se objasnim... Svi mi volimo biti djeca, veseli i zaigrani... no ja u tome svemu ipak malo pretjerujem! Tako iz svoje zaigranosti mogu nekoga povrijediti, no i ostati povrijeđena kao posljedica kombinacije 1. i 3. stavke iz ove moje prozivke! Jer ta moja zaigranost ponekad blokira zdrav razum...moj zdrav razum! Trebala bih maknuti tu naviku, dječicu sam odavno prestala čuvati! Zapravo, ne ju maknuti samo ne pretjerivati! Iako, čuvati uvijek dijete u sebi!
4. Nestrpljivost - Moja još jedna grozna mana... sve želim odmah! Nekako ne mogu stati na loptu kada nešto želim...ako mi se strašno nešto sviđa ne mogu čekati! I to me ponekad strašno pokopa... Imam strašna očekivanja a na kraju su mi često i razočaranja takva! I tu trebam stati i ništa više ne očekivati, jer najteže je nešto pustiti i čekati da se dogodi! A vidim da ću upravo to morati napraviti jer ovako više ne ide... Jednostavno reći:" World,hold on!"
5. Ishitrenost – taj se je pojavio u pubertetu i još nije nestao! Dakle, u većini slučajeva ispoljava se kroz mene tako da mislim da sam u pravu, uvijek! No, uvijek saslušam drugu osobu koja misli drugačije… i ako nakon toga shvatim da nisam u pravu, ispričam se uvijek! U rijetkim slučajevima ispoljava se tako da svojim dugim ishitrenim jezikom nekoga povrijedim jer mi je jezik katkad brži od pameti… no i tu se uvijek ispričam ako sam pogriješila! Sva sreća, do sad su prihvaćali moje isprike… nitko se nije do neba uvrijedio! No trebala bi pripaziti…
6. Gard – Tu i tamo, s vremena na vrijeme zauzmem položaj prekriženih nogu i prekriženih ruku na prsima, tzv. obrana koju nabacim u svim slučajevima pa i u onoj mojoj ishitrenosti! Što ćete, ne mogu bez toga… Iako se sada učim, samu sebe… da jednostavno okačim taj gard o klin jer ponekad to izgleda previše egocentrično! Kažem izgleda, ne kažem da ja jesam egocentrična! Previše sam darežljiva za to…
Pošto sam vas tako lijepo šokirala svojim manama, sada bi vas mogla lijepo umiriti svojim vrlinama! Kako bi moj blog braco rekao:“Toga će djevojčice biti malo pa će ti biti lakše pisati!“
Nemoj me nasmijavati… ;)
1. Optimizam - kod mene je nevjerojatna količina optimizma, ja se i iz depresija brzo vadim! Zato uvijek imam osmijeh na licu, uvijek se smijem…glasno i smijem se očima,kako mi je jednom rečeno! Optimizam me gura naprijed, uvijek me diže nakon pada, onog emocionalnog! Svojim smijehom dijelim optimizam s drugima, podrškom također… to mi nikad nije teško jer ne bi me ovdje ni bilo da nije bilo podrške drugih u mom životu!
2. Davanje – Dajem li osmijeh, dajem li prijateljstvo, dajem li ljubav…ili pomoć…na mene se može računati! Dajem i onda kada ne dobivam…no tako dugo ne mogu! U ljubavi i prijateljstvu ipak moraš i primati, nije to jednotračna pruga! Sjetih se sada kada me frendica jednom pitala da dokle ću se truditi a ne dobivati od njega ništa… Priča počinje ovako: Prijatelj kojeg sam jednom prilikom upoznala preko neta fascinirao me na prvi dojam! Toliko snažna ličnost, mirna i tajanstvena… Znali smo se opijati kavicama u gradu i telefonskim razgovorima… a onda je jednostavno sve prestalo! Kao da je nestao… Ja šaljem sms, ništa! Za rođendan mu poklonim fotografiju koju sam samo za njega snimila i uramila, ništa! Svako bi već odavno odustao od njega te ga još i prozvao bezobraznim kretenom… no nisam odustajala! Ipak mi je bilo stalo do njega kao osobe, pa sam zvala, tjerala razgovore i… napokon dobila povrat! Sjećam se dana kada sam ga pitala odakle sad sve to, zvanje s njegove strane, ispunjavanje nekih želja… A on je rekao kao da se ispričava:“Nisam bio fer prema tebi!“ I sada mogu reći da imam najboljeg prijatelja kojeg ne bi ni za što mijenjala! Dakle… daj što više, jednom će ti se vratiti!
3. Raznovrsnost – u meni se bori ljubav prema užasno puno hobija! Volim fotografiju, pisanje, sport (trenirala sam, pazi sad: atletiku, košarku, tenis, rukomet, odbojku, badminton, gimnastiku i ritmiku!). Volim izrađivati čestitke vlastitim rukama, nekad sam radila narukvice prijateljstva, skupljala salvete (imam ih mali milion), olovke… Pjevala sam od malena u zborovima sopran, skupljam paketiće šećera iz svakog birca u kojem sjedim! Regal u sobi i krevet su puni plišanih igračaka koje, ajde pogodite…skupljam! Kao klinka sam i klavir svirala, no sad već jakoooo dugo nisam! Znam plesati valcer, tango, ča-ča-ča, rumbu i sambu koje sam btw. naučila kada sam polazila manekenske tečajeve u Midikenu… plesala sam ja i akrobatski rock 'n' roll…! Snimila i album crkvenih pjesama s zborom Vjeverice… Isuse, previše je toga, bojim se da bi do sutra pisala, zato tu stajem!
4. Skromnost – Nikada mi nije trebalo puno, ja sam i malim zadovoljna! Oduvijek sam naučena na malo, i to što sam imala i imam sada cijenim! Ta skromnost povlači za sobom još jednu crtu – volim dijeliti! Ako sam nešto u životu naučila uz svoja dva brata bilo je to kako dijeliti! Sjetih se sada jedne zgode od prije par godina… Gledali smo tako navečer film i bila je reklama za lotto koji je iznosio bubnut ću sad 4 miliona kuna! I sad nas sve zajedno mati pita da kad bi dobili te pare što bismo kupili…? I nas troje se pogledamo i mislimo, mislimo… Da skratim, smislili nismo jer imamo sve, a nismo naučeni na neke velike želje!
5. Psihijatar – ta riječ najbolje me opisuje! Ja znam slušati, znam razgovarati puno s ljudima i znam razlučiti obje strane jer se mogu postaviti u kožu onoga kojeg slušam ali i onoga o kojem slušam! Među svojim prijateljima a najčešće prijateljicama poznata sam po tome što k meni dolaze svi s problemima! Nisam zbog toga očajna, ako mogu nekome pomoći, budem! Kad su u pitanju ljubavni problemi ili neki drugi oni svi znaju doći k meni jer znaju da ću im ili pomoći zaista ili barem natuknuti što da naprave, jer ionako krajnji cilj je na njima! No što je ipak problem u tome svemu… kada ja trebam pomoć obično nikoga nema! Valjda je to moja karma…
6. Ljubav – ova riječ mi najviše u životu znači pa se ziher pitate što radi na zadnjem mjestu…
Kada volim, nema toga što za drugu osobu ne bih napravila! Nije bitno da li mi je ta osoba obitelj, prijatelj ili ljubav najdraža… sve ću za onog drugog napraviti! Uvijek sam i radila, bilo je problem nešto i dobiti natrag…! Ljubav i 6. mjesto sam ostavila za kraj jer ovaj pasus vas treba bubnuti ravno u glavu, treba vas pogoditi baš tamo gdje treba! U ljubavi nema dvoličnosti, u njoj nema zla, nema straha… Nema kalkulacije! Zaboravite na sve ljudske glupost kojima se krasi današnji čovjek, ljubav kao takva, sama stoji čista! Bez ljubavi nas nema, samo smo prazna, slomljena vozila! Ljubav je tvoja duša, kakva je, sam biraš! Svakome po zasluzi… kako si urediš! Ljubi i bit ćeš ljubljen!
8 Komentirano:
