Agramka

Svaku večer sjedala bih na malenu fontanu, fontanu koja je odavno presušila. Sada su umjesto ptičica koje su se kupale u njoj,letjelo samo lišće. U ovoj šumici više nije bilo ni duše... sve je polako nestajalo. Dogodilo se to jednoga dana,dana kada je čovjek prestao cijeniti vjetar,cvijet,osmjeh... i zalazak! Svaku večer leptirica je sjedala na fontanu, očekujući zalazak, prekrasne narančasto-crvene nijanse,koje se igraju oblacima poput malenih medvjedića... onih plišanih,pahuljastih! No,zalaska već odavno nema...sve je prekrilo sivilo smoga,crnilo plinova...mast nafte. I leptirica koja je nekada živjela za trenutke zalazaka,sada je kopnila... postajala sve tužnija,sve nesretnija... Jer nije imala snage u sebi da sve to ispravi,nije imala čarobni štapić i nije imala podršku...ostala je sama! Svi su se povukli,nestali...nitko nije želio imati posla...jer lakše je ići linijom manjeg otpora! Ostavili su je da sama vrati ptičice,sunce,vjetar i zalazak! A što će malena leptirica,kada je malena poput palca... zvali su je Palčica! Puno je razmišljala malena Palčica što učiniti... Sama ne može,ne može vratiti sreću i ljubav...ako nema podršku drugih,pomoć koja je toliko potrebna! I tako je Palčica letjela svijetom u potrazi za dušama koje vole prirodu,zalaske...i ponajviše osmjehe! Naletjela je malena Palčica na svakojake ljude,vilenjake i vile, vrijedne pčelice radilice...malene bubamare! Bilo je i onih koji su činili sve kako bi je povrijedili,srušili joj volju...svakodnevno! Ali gle čuda,koliko god Palčica bila malena,snaga volje joj je davala poticaja da nastavi bez obzira na udarce koji su pljuštali sa svih strana! Koliko god udarci bili jaki ona je bila jača! Palčica je došla do ruba svijeta i baš kada je pomislila da više ništa ne postoji... pojavi se mudra sova! I savjet na kraju njena putovanja glasio je: " Kreni s malim koracima,prema sve većima i svi će slijediti tvoj primjer!" Palčica se vratila i...posadila cvijet! Ali ne običan...nego plav poput neba! Ptičice su otjerale oblake,da sunce može probiti i zasjati! Raspršili su sjeme trave,da se šuma i livade zazelene! I malo po malo, vratile se životinje,ljudi...ptice su se opet kupale u onoj maloj fontani! A zatim je malena leptirica Palčica sjela na fontanu i dočekala svoj zalazak! I vratio joj je osmjeh na lice te joj izmamio suzu niz obraz! I svi su živjeli sretno i zadovoljno do kraja života!

Ovo je priča za svu djecu ovdje na blogsferi,za sve malene vile,sve one koji se osjećaju baš poput Petra Pana... i sve one koji vjeruju u bajke...koje se ostvaruju! Sve leptirice,sanjare,boeme... i one posebno drage,morske duše!

10 Komentirano: