Agramka

Danas mi je strka...i zbrka! Kako u nogama tako i u glavi...pomalo! Od samog jutra (čitaj: od 6h ujutro) trčim,prvo jer sam zaspala i ništa mi nije kako treba. Zatim pobjegne mi bus i u tom trenu odustajem od daljnjeg živciranja...zovem kolegicu Kristinu,pa ju čekam na Črnomercu,skupa ćemo lakše! Zatim,naša draga šefica hoće ovo da bude gotovo,pa ono...pa nešto treće! I opet trčim,na nogama sam cijeli dan... Nice,imat ću otećene noge i vidljive vene prije tridesete,e to će biti sexy!!! Zatim s posla odlazim u 14h (ranije,yes!!!) da bi trčala na drugi kraj grada,na Ravnice,mom dragom zubaru... za kojeg sam btw. rekla da izgleda kao serijski ubojica! I opet onaj poznati grozan osjećaj... no moram zahvaliti Skydiveru na big podršci!!! Primi big hug! Gospodin zubar odlučuje da mi injekcija ne treba...no kad me piknuo u živac bome sam vidjela sve zvijezde! Nokti zabijeni u stolac...stari strah opet je tu! Dolazim doma, onako gladna i iscrpljena,sjedam za ručak...napokon! A zatim tuširanac na brzinu jer nakon toga pravac se naći s putnikom! Dakle,pošto meni komp štrajka i smrzava se pa ne mogu nikako poslati fotke iz Papilona našim urednicima,molim njega da ih on pošalje! Nije bitno,doći ću na dogovoreno mjesto i vrijeme,dati mu fotić i USB... kako je lijepo za promjenu kad ti pomogne onaj kojeg moliš za pomoć! Putniče,hvala ti! Dužnik sam ti! No nisam za čudo gotova s trčanjem... Odmah jurim dalje jer s svojom family idem na Božićni koncert! Tiha noć,Glory,glory...nešto prekrasno,i malo za opuštanje...napokon! Kao šećer na kraju dana...večera! Nemojte se čuditi što je sve ovo zbrda zdola,takav mi je čitav dan,stvarno se tako i osjećam! No ne kukam,bio je divan dan! Na poslu grč i knedla u grlu...najradije bi puknula! Moj kolega...onaj isti kojem smo kupile šibe i mali poklon za Nikolu,sad ne razgovara sa mnom... frajer od 26 godina se duri i ponaša poput 15 godišnjaka! Samo zato što ne radim i ne ponašam se kako on želi,jer ga ne zovem svaki dan a znamo se ni mjesec dana...samo zato što nije centar svijeta! I naživcirala bi se danas da me moja Kristina nije primirila i rekla nešto što me vratilo nazad,na dobru staru Doru: " Malena,uvijek će takvi postajat,no tko će dobiti bitku,slabiji ili jači?!" Sve mi je rekla... I od onda do sada sve je nestalo...nema više nerviranja! Sada dok pišem vidim da je današnji dan imao svojevrsnu vagu...koliko toga lošeg se dogodilo,bilo je toliko i dobrog,te lijepog...i to je ta ravnoteža! Čula sam prekrasne glasove,dobila pomoć koju sam trebala i za koju ću znati uzvratiti! I sada,na kraju dana ulazak u svijet snova bit će nešto što je posebno a ne još jedna rutina koju olako vidim! " Sanjam da spavam,sanjam da... sanjam!"

8 Komentirano: