Agramka

Ah, ovo me tmurno i jesenje vrijeme baca u očaj! Dodatno se osjećam depresivno jer sam prije tjedan dana napunila 25! Hvala svima koji su mi svojim čestitkama stavili osmijeh na lice! No, što sam napravila... ništa! Gdje sam došla... nigdje! Što imam... ah, ništa! Imam obitelj koja to nije, imam posao koji ne bi voljela da je baš takav...! Imam osjećaje koji me zbunjuju... gadno! I imam fucking popucane kapilare na nogama koje ne bih željela imati! Joj, kako mrzim kišu! I... godišnji mi je završio... ZAŠTO?! Sve što je lijepo kratko traje... koja istina! Dva dana u Rastokama bila su predivna... ali je prekratko trajalo! I tako sam se iz zvijezdane bajke vratila u svoju smogastu, zagrebačku stvarnost! Tako mi je već dosta ovoga grada... zasitila sam ga se i previše! Metropola my ass...! U zadnje vrijeme pokušavam fotografirati, no ne ide mi... kao da nemam inspiracije! Ali zato pjesme pišem ko luda! Već mi se valjda lagano jesen zavlači pod kožu, a to ne volim! Ne još...! Volim... ali na jedan neobičan način! Kako do sada nisam...! I on mi daje ono što do sada nikad nisam dobila! I dokle će to trajati neznam, ali sada je lijepo! Sakupljam kamenčiće... kamenčiće na plaži života! One kamenčiće ljubavi, kamenčiće zajedništva, prijateljstva... i osmijeha! Kao što to uvijek biva, na svaki dobar i lijep kamenčić dolazi onaj ružan i hrapav! I tako valjda mora biti... jer sve je ying/yang, crno/bijelo, dobro/zlo...! Iliti ravnoteža...!

7 Komentirano: