sri - 14.12.2005
Savršen dan!
Danas je postojao dan kakav mi jako dugo nije bio... Od samog početka,u 6h ujutro kada me zaustavila frendica koja je vlasnica dućana na uglu moje ulice! Pozvala me unutra a ja taman krenula na posao... Da bi mi u ruku tutnula iz automata vruću čokoladu,moju najdražu! Tako me grijala na putu do tramvaja...bila sam joj zahvalna!
Stižem na posao,danas opet komedija,čitav dan pucam od smijeha,zajedno s mojom Kristinom,opičenom koleginicom!!! Nitko nas nije mogao izbaciti iz takta! Olakšavale smo jedna drugoj dan i napor u koji su nas grubo gurnuli. Osim što sam istegnula tetivu ili mišić na ruci pa mi je malo otekla,ali sam i to pregurala... Bog zna da bi ubila za jednu masažu,leđa i ramena su mi u komi... I makar sam užasno neispavana,nisam dala da me tako nešto spriječi za jednim završetkom dana koji je eto slijedio navečer kada sam se našla s jednim dragim prijateljem! Uspjela sam ga odvući na cugu nakon dugo vremena i odmah uočila kako se promijenio! Namjera mi je bila danas ga razveseliti a prema smiješku koji sam spazila uočavam da sam uspjela! :D
Mladi gospodin je isto bio u komi, neispavan ali oran za razgovor...koji je trajao i trajao! On voli pričati,brbljav je kao i ja koja ga i volim slušati! Makar on voli reći da ni u kom slučaju ne upijam ono što on kaže,smatram da ima puno pametnoga za reći! Oboje volimo razgovarati,a razgovor nam je kroz 2 i pol sata protekao po mojem mišljenju prebrzo...ja sam htjela još! Dečko je osoba neutažive želje za avanturama pa mi je tako iznio planove za daljnja putovanja,gledam ga kao drugačijeg od muškaraca koje poznajem...drugačijeg po tome što je umjetnik pa i po tome tajanstven,ali i mali boem! S njim mogu razgovarati o onome što ne mogu s drugima...jer većina njih prolazi kroz život 100 na sat! A on je ipak osoba koja ponekad zastane... I strašno mi je drag... da,da...jesam rekla sam mu!Zna to odavno...on je fizički osoba koja odaje maleno dijete a opet u glavi je zreo,možda malo prezreo za svoje godine. I eto tako,sjedimo danas jedno nasuprot drugoga,uletavamo jedno drugome u riječ...da bi zatim prasnuli u smijeh i pokušavali jedno drugom prepustiti riječ! I strašno su mi smiješne grimase koje ponekad isfura da moram puknut,smijalica! I na kraju mi je kompa obećao da se čujemo i vidimo uskoro! Da nastavimo priču...treba za to vremena...i puno kava u gradu!! :D
Da sam željela ovakav dan,mislim da bi me zaobišao...nije moglo biti bolje...čitav dan,od početka do kraja!
17 Komentirano:
