pon - 17.10.2005
Skriven od pogleda...
Tama...i zagrobna tišina. Guta me noć,koraci kroz šumu.
Oči me prate...okrutne,vatrene. Stabla njišu svoje grane,svaku osjećam na ramenu,bojim se. Labirint puteljaka ,niti jedan sigurni...
Vjetar me lomi,drhtim sva.
Krikovi i lepet krila...a onda muk.
Zatišje pred buru...
Tražim tebe,ovdje sam zbog tebe.
Kasno je...kasno je za sve,za sunce, toplinu...utjehu. Da si barem tu,jer mi kiše padaju,zima me trese...da si barem tu.
Skriven od pogleda...
Dora 17. listopad 2005 20:01:00
1 Komentirano:
Da baš je grozno kad ti najviše netko treba (kad si u strahu,kad plačeš,kad si deprimirana,..) nikoga nema pored tebe.Da ti barem pruži ruku, ruku punu sreće..
