ned - 29.10.2006
Uspavanka...
Ide mi, u životu ide mi...! Samo ponekad nemam strpljenja čekati jer to vrlo često ide izuzetno polagano! Ovih dana sam za ništa, ja ne mogu vjerovati da sam očito toliko iscrpljena da samo spavam... a i tablete su mi muka! Toliko su ogromne i jake da me želudac boli! Samo čekam kad ću ponovno početi noću povraćati... Glava me stalno boli i sve mi se čini da ovo ipak nije angina...
Jako volim spavati, ljudi oko mene kažu da jako mirno spavam... ali znam pričati u snu! Ponekad se pitam što sve ljudi čuju od mene kada spavam! Mogu spavati užasno dugo, da je to upravo nevjerojatno! Kad me nitko ne bi probudio mogla bih spavati u komadu 12 sati! Vrlo vjerojatno zato jer mi uvijek fali spavanja...! Kao beba od 6 mjeseci prestala sam popodne spavati, i to više nikada nisam vratila u funkciju! Uvijek sanjam u coloru, i ne biste vjerovali svaki dan se sjećam svakog svog sna...! A bome su mi snovi maštoviti...! Evo npr. noćas sam sanjala zalazak, sjedila sam na brežuljku... Plakala sam, suze su mi se slijevale niz obraze... ali hej, čekaj malo! To nisu moje oči! Ja imam svijetlo zelene oči s malo žutog pigmenta... a ovo su bile neke tamno zelene oči...!? Što se to dešava? Podižem ogledalo koje leži pod mojim nogama, i ugledam svoje oči zarobljene u ogledalu! Brrrrr, uplašila sam se... Tko me zarobljava? I zašto? Možda nikad neću na to moći odgovoriti... I onda se budim... no eto još me san kopka! Obožavam svoju sobu, svoje maleno carstvo... gdje sam ja glavna, i sve plišane životinjice slušaju mene!
