ned - 12.08.2007
Zaboravljena romantika...
Romantika... tako ju je teško naći! Ima je još u ljudima, iako sve manje na ovome svijetu! U svome sam mladom životu romantiku doživjela samo jednom... no to je prošlost! Želim vam ispričati sadašnjost... Volim ga... Bez obzira što danas ljudi misle kako mogu polagati prava na tuđe živote... Oboje smo puno izgubili, izgubili smo jako puno ljudi u svojim životima! No dobili smo nešto puno jače! Dobili smo ljubav jedno od drugoga... najednom smo shvatili tko nam je zaista prijatelj... oni nisu!
Jučer mi je strahovito falio... imam anginu i ne smijem van, pa ga ni nisam mogla vidjeti! Znate kad vam netko toliko nedostaje da biste bili užasno sretni da vas samo zagrli!? I tako noćas chatamo, a ja izgaram jer bi ga jednostavno željela vidjeti! I tako ne misleći, na chatu ispalim rečenicu koja će se kasnije pokazati presudnom: "Zlato, željela bi te tako vidjeti...!" Njemu je to bilo dosta, jer sam dobila odgovor: "Sad se spremam i dolazim!" Ja u šoku gledam u monitor... i još si mislim kako mora da se šali! Ali ne, on je stvarno odlučio da dođe...! U 04 ujutro, kad su mi svi doma spavali, on je došao...! Otvorila sam prozor (sva sreća pa sam u prizemlju) a on mi se ušuljao u sobu i jedva dočekao da me zagrli! Upozorila sam ga da mora biti maksimalno tih jer u sobi do moje spavaju mi burazi, a nemam standardna vrata, nego drvena vrata s roletnama na razvlačenje! Tiho mi se uvukao u krevet, legao pored mene i zagrlio me! Pričali smo ispod glasa, tu i tamo se grčili od smijeha samo da nas nitko ne čuje...Većinu vremena mi je nježno prelazio prstima po licu i ljubio mi nosić... ako se nikad nisam raspekmezila, noćas sam se raspekmezila! Zagrlio me i rekao mi:" Ljubavi, ne daj mi da zaspim..." Već sam i ja skoro napola spavala, primjetila sam vani zoru... Njegovo zeleno oko mi je reklo da je vrijeme da krene doma a bilo je tek 6:30! Ispratila sam ga tužnim pogledom, jer sve što je lijepo kratko traje! I da sam znala da će danas imati oči na pol dvanaest, crvene i totalno neispavane... ne bih to nikada napravila! Ali... kako ide ona pjesma Ede Majke... "Ovo mora da je ljubav"!!! Zahvalna sam svim divnim ljudima u mom životu i onima manje divnima... a posebna pusa kumi barbiii jer nas je upoznala! ;)
P.S. Ovo je naša mala tajna, zato molim vas... psssssssssst! ;)
