Agramka

pon - 20.03.2006

Zašto ostajem

Riječi jedne blogerice navele su me na razmišljanje,na razmišljanje zašto sam ovdje i zašto svakim danom sve više raste moja želja za ostankom! Kada sam prvi puta došla na stranice Mojbloga, samo sam čitala par dana blogove! Nemojte misliti da sam se odmah registrirala... malo sam promatrala iz prikrajka! A primjetila sam ovo: Većina ljudi je pisala o sebi i svojim osjećajima, komentari su bili ljubazni,puni pomoći i osmjeha! Neki su vrijeđali u komentarima, bijesnili...no to me nije baš zabrinjavalo jer su bili u manjini! Prvi dan mog posta dobila sam komentare dobrodošlice,pune smajlića...i dobrog raspoloženja! Vidjela sam nešto što me oduševilo,a to je domaća atmosfera,svi puni dobrodošlice prema novacima! Admini su uvijek bili tu,u svako doba stajali na raspolaganju nama korisnicima! A ljudi ovdje...uvijek su mi pomagali,i još uvijek mi dan danas pomažu! I sada nakon što sam prešla odavno 100 postova želim reći njoj da nije nimalo čudno što stariji blogeri stoje mlađima na raspolaganju za svaku pomoć koja im je potrebna...jer je u početku netko takav postajao i za njih! Zašto da se taj krug zatvori,treba ga nastaviti...jer kako sam se ja sretno osjećala kada sam vidjela sve one komentare dobrodošlice, razgovarajući s vama na telefon satima osjećala sam da sam i ja nekome važna! I na tren sam osjetila ono što do sada nisam...ljudi koji su mi bezrezervno pomagali, ne tražeći ništa zauzvrat! Pogledajte svi malo atmosferu ovdje... tko se može takvim nećime pohvaliti?! Ovdje postoje tate i mame, braća i sestre... A kada se nađemo,nije bitno što se neki nisu nikada vidjeli,mi se svi na neki način poznajemo...i priča kreće sama od sebe! U ovih 10 mjeseci koliko sam ovdje upoznala sam toliko vas da vam neznam broja... S nekima se ne slažem, s većinom ipak da...ali one s kojima se ne slažem,pa i svađam...barem ih poštujem i ne vrijeđam! Ljudi su različiti...neki će sad ovo popljuvati,neki će se zamisliti i početi razmišljati a neki se složiti sa mnom! Ja sam na mom blogu ono što jesam samo imam izmišljeni nick... Dora. Tko je Dora? Moja Dora je bila hrabra mlada djevojka koja je znala što želi i nije se bojala ničega jer je znala da može sve što zamisli! Bila je vedra, sretna s onime što ima,bila je skromna... bila je djevojka sa stavom! Jedan mojblog prijatelj ovdje je dečko na čiju sam pomoć uvijek mogla računati,u svakom trenutku kada sam je zatrebala! Toliko mi je pomogao da sam ponekad zastala i zapitala se...zaboga,zar je ta osoba stvarna? Pa malen pjesnik koji mi je pomogao s kodovima, dizajnom... svime! Što god sam zamislila,htjela...on mi je omogućio! A curke...one su posebne! A onda osoba koja mi je svojim savjetima toliko pomogla,toliko razgovarala sa mnom... iako se nismo slagali i nismo složili na kraju...nikad mu nisam osporila da je u nekim stvarima bio zaista u pravu! Uvijek sam ga cijenila i još ga uvijek poštujem...no putevi na raskrižju nas razdvajaju! I zahvalna sam mu... Što NJOJ zapravo želim reći... Zašto čuđenje...prijatelji su tu da pomognu,kako su drugi meni tako ću i ja tebi! I da,ostajem sa vama do kraja,do zadnje trunke koju u sebi skrivam...neće me ništa pokolebati,jer smo ljudi i sve se da riješiti! Želim vam svima reći,hvala što postojite!

Dora 20. ožujak 2006 20:10:00

18 Komentirano:

Djevojko draga,ovo je za tebe... ali i za sve vas!
nema na čemu dear :)) i mi tebe volimo...nekima naprosto nije jasno da ovdje ovisimo jedni o drugima i da je svaki napad usmjeren i protiv nas samih...
Već neko vrijeme čitam blogove, i ne kužim zakaj je kod tebe uvijek tvoj komentar prvi?
Nije uvijek...ali eto nekad sama stavim komentar jer nešto zaboravim reći pa da ponovno ne uređujem tekst! Kad odlučiš postati bloger,mi te čekamo! ;)
dora hvala na svemu
a na trenutak sam, tamo negdje oko nove godine, dobio dojam da ta toplina i yajednica odlayi u k. ali, sad je sve opet ok.
o vidi vidi posvecuje mostove nekima... a meni nikad smrc... sala sala sve sam shvatio....
zahvali mojoj mami i tati, ja nemam ništa s tim! :)))
Apsolutno se slazem za ovaj krg koji si spomenula. Evo ja sam ziv priemr za to ;-) I hvala Bogu nisam jedini :-)
..lijepo je ovo cut!:D..primi eto i moje pozdrave, pozdrave prijateljstva!:)kiss
jako lijepo napisano...vidi se da cijeniš svoje prijatelje i čuvaš ih..no svi mi znamo da nam se putevi razilaze, ali bitno je da ostanemo svi u dobrim odnosima..pusa
I meni se činilo isto što i vjeverici, al ipak se popravilo malo. Ja čak ponekad imam osjećaj kako me ljudi ti i predobro poznaju, nisam baš navikla otkrivati toliko o sebi i puštati ljude tako blizu kao što to ponekad preko bloga činim.
gdje se mijenja moj profil?? šta svaki put moram ukucavati lozinku, nick i link? sory što gnjavim i što upadam tako, al kad skužim, što jedva čekam, mogu počet blogat na miru ;)
@sindy,molim i drugi,i treći puta!!! @vjeverice,ja nikad nisam dobila takav dojam,čini mi se da sve ide na bolje! @sick,a shvatio si...ipak se nisi znači toliko nalil!!! ;) @Tonkice,evo zahvaljujem tvojim raditeljima, pusa posebno mami! @japi,ne možeš biti jedini,znaš koliko nas ima! @maculis,hvala,i tebi srdačni pozdrav...kissssssam te! :D @special,pa kako bi to izgledalo da se samo koljemo??? Nalik blog.hr-u!!! @razmažena,eto vidiš, blog te malo promjenio...mene dosta!
uh, hvala ti na pomoći ;)) laku noć!!
Ja opet kasnim kad se dijele kolači, epiteti i zahvale. Jel' se to i na mene možda odnosi? :)
@Luna29,molim! Javi ak trebaš još kakvu pomoć,no vidim da ti ide! ;)) @Ray Quick,vidi male mustre...je,i na tebe se odnosi! I kolači,i epiteti...zahvale! A za sve ostalo tu je MasterCard!!! ;D
pa naravno da ostaješ...divno te čitat...i bio bi grijeh da odeš...moram priznat da sam tebe među prvima zamijetila kad sam tu došla...piši,piši dok god te to veseli..

Add comment