pon - 20.03.2006
Zašto ostajem
Riječi jedne blogerice navele su me na razmišljanje,na razmišljanje zašto sam ovdje i zašto svakim danom sve više raste moja želja za ostankom! Kada sam prvi puta došla na stranice Mojbloga, samo sam čitala par dana blogove! Nemojte misliti da sam se odmah registrirala... malo sam promatrala iz prikrajka! A primjetila sam ovo: Većina ljudi je pisala o sebi i svojim osjećajima, komentari su bili ljubazni,puni pomoći i osmjeha! Neki su vrijeđali u komentarima, bijesnili...no to me nije baš zabrinjavalo jer su bili u manjini! Prvi dan mog posta dobila sam komentare dobrodošlice,pune smajlića...i dobrog raspoloženja! Vidjela sam nešto što me oduševilo,a to je domaća atmosfera,svi puni dobrodošlice prema novacima! Admini su uvijek bili tu,u svako doba stajali na raspolaganju nama korisnicima! A ljudi ovdje...uvijek su mi pomagali,i još uvijek mi dan danas pomažu! I sada nakon što sam prešla odavno 100 postova želim reći njoj da nije nimalo čudno što stariji blogeri stoje mlađima na raspolaganju za svaku pomoć koja im je potrebna...jer je u početku netko takav postajao i za njih! Zašto da se taj krug zatvori,treba ga nastaviti...jer kako sam se ja sretno osjećala kada sam vidjela sve one komentare dobrodošlice, razgovarajući s vama na telefon satima osjećala sam da sam i ja nekome važna! I na tren sam osjetila ono što do sada nisam...ljudi koji su mi bezrezervno pomagali, ne tražeći ništa zauzvrat! Pogledajte svi malo atmosferu ovdje... tko se može takvim nećime pohvaliti?! Ovdje postoje tate i mame, braća i sestre... A kada se nađemo,nije bitno što se neki nisu nikada vidjeli,mi se svi na neki način poznajemo...i priča kreće sama od sebe! U ovih 10 mjeseci koliko sam ovdje upoznala sam toliko vas da vam neznam broja... S nekima se ne slažem, s većinom ipak da...ali one s kojima se ne slažem,pa i svađam...barem ih poštujem i ne vrijeđam! Ljudi su različiti...neki će sad ovo popljuvati,neki će se zamisliti i početi razmišljati a neki se složiti sa mnom! Ja sam na mom blogu ono što jesam samo imam izmišljeni nick... Dora. Tko je Dora? Moja Dora je bila hrabra mlada djevojka koja je znala što želi i nije se bojala ničega jer je znala da može sve što zamisli! Bila je vedra, sretna s onime što ima,bila je skromna... bila je djevojka sa stavom! Jedan mojblog prijatelj ovdje je dečko na čiju sam pomoć uvijek mogla računati,u svakom trenutku kada sam je zatrebala! Toliko mi je pomogao da sam ponekad zastala i zapitala se...zaboga,zar je ta osoba stvarna? Pa malen pjesnik koji mi je pomogao s kodovima, dizajnom... svime! Što god sam zamislila,htjela...on mi je omogućio! A curke...one su posebne! A onda osoba koja mi je svojim savjetima toliko pomogla,toliko razgovarala sa mnom... iako se nismo slagali i nismo složili na kraju...nikad mu nisam osporila da je u nekim stvarima bio zaista u pravu! Uvijek sam ga cijenila i još ga uvijek poštujem...no putevi na raskrižju nas razdvajaju! I zahvalna sam mu... Što NJOJ zapravo želim reći... Zašto čuđenje...prijatelji su tu da pomognu,kako su drugi meni tako ću i ja tebi! I da,ostajem sa vama do kraja,do zadnje trunke koju u sebi skrivam...neće me ništa pokolebati,jer smo ljudi i sve se da riješiti! Želim vam svima reći,hvala što postojite!
